| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
OVAJ BLOG JE ZATVOREN.
10.05.2005., utorak
Siječanja na ratove
|
Dragi moji blogeri, prije svega imam još uvijek gips na nozi, ali ipak sam nešto mobilniji nego prije, pa sam riješavao svu silu obveza koje su se nakupile u ovih mjesec i po dana. Zato sam ovaj mijesec rijetko tu. E da... mislim da znam kako ću riješiti nedostatke oko dizajna (barem mislim da znam).. :)! Uglavnom, gledao sam jučer latinicu. Latinica je ok, ali gledam ju sve rijeđe. Shvatio sam da ta emisija, kao i mnoge druge nikada neponude riješenje problema, ona, kao i mnoge druge, ukažu na problem, što je dobro, otvore oči javnosti, što je isto dobro.... i ništa više. Mislim da, ako se doista želi riješiti neki problem da nije dovoljno samo par sati razglabanja o njemu. Naravno, ipak je nemoguće cijelu jednu večer posvetiti jednoj emisiji i temi... kontam u pitanju su programske šeme, kontam u pitanju je probava gledatelja... ali to nije ono o čemu sam želio pisati. Zanimljivo je bilo anketno pitanje. Priznajem da se nesiječam kako je točno glasilo. Uglavnom, da li se u školama dovoljno uči o drugome svijetskom ratu. Moje mišljenje je da današnje generacije, mladi, puno manje znaju o drugom svijetskom ratu, nego ja kada sam imao 10, 15 ili 18. godina. ALI ZNATE ŠTO? JA MISLIM DA JE TO JAKO, JAKO, JAKO DOBRO!!! Imati mišljenje o nečemu znači imati o nečemu stav. Imati mišljenje o drugom svijetskom ratu DANAS, najčešće znači biti pristran prema jednoj od strana u tom ratu. NAJČEŠĆE. Ljudi, pogotovo mladi ljudi, se vole identificirati i poistovjećivati bilo što da je u pitanju. Ideologija je tipičan primjer povodljivosti... netko malo riječitiji koji zvuči pametno, površnima će izgledati pametno pa će isti za sobom povući mase. Che Guevara, Pavelić, Tito, Hitler, Tuđman, Hajle Selasi, Mikšić... Moje mišljenje i moj stav je da je drugi svijetski rat posljedica niske svijesti koja je vladala u glavama ondašnjih generacija! Ja nekažem da je svijest današnjeg čovijeka bolja, ali i nemože biti, ako će se stalno buditi duhovi nekih davnih i pradavnih bitaka, tjerati ljude da te davne i pradavne bitke urezuju u svoju podsvijest, radi tobože nekog siječanja. Jer da se kao, nikada neponovi. Ok, ovih dana je obilježena 60. obljetnica, za deset godina će biti 70. obljetnica. Za 70 će biti 140 obljetnica, za 140 će biti 280. obljetnica... Jednom će biti 1000 obljetnica... DOBRO LJUDI, tko još slavi obljetnicu pada Kartage, obljetnicu rata dviju ruža, bartolomejskih noći, opijumsikih ratova i da dalje nenabrajam? Današnji političari, od kojih su mnogi sa svojim borama trebali dobiti na mudrosti, u nedostatku argumenata se stalno pozivaju na prošle događaje, pokušavajući oprati svoje nedostatke idu toliko daleko do drugog svijetskog rata i pozivaju na događaje i ljude koje su već odavno crvi izjeli. Jednostavno, čuvati "tekovine" nekih davnih bitaka obično znači čuvati "tekovine" nekih ideologija, identificirati se s njima, i biti zasljepljen njima. Širiti takvu svijest drugima kao sidu. Jer, oni koji su nesvjesni svojih vrijednosti, koje imaju od rođenja, koje im je Bog dao, će biti spremni prihvatiti bilo kakve druge vrijednosti, čak i od ljudi koji su svojom pojavom samo sijali zlo, i od ljudi koji su na to posijano zlo odgovarali zlom... Moje dijete (i jedno i drugo i svako :)) jednog dana će znati da je drugi svijetski rat bio jedno veliko zlo, kao uzrok i kao posljedica. Tko, što, kada, kako, zašto, to će biti višak u njegovoj/njezinoj (pametnoj, vrlo vjerovatno :)!) glavi. Kažu da se povijest ponavlja... naravno da se ponavlja, istina je, ali to ovisi o onome što smo od povijesti poprimili u svoju svijest. Sve dok budemo svoju svijest punili ispraznim ideologijama, povijest će ponavljati onu svoju ružnu stranu. Toliko od mene & p.s. Sveti otac kaže: "Kad čovjek odbacuje ili zapostavlja Boga, skoro se neminovno počinje klanjati ispraznim idolima. Počinje čak i obožavati idole jedne nacije, jedne rase, jedne stranke, da bi potom, u njihovo ime, opravdao mržnju, diskriminaciju i silu. Samo je Bog siguran temelj života i nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka. Predragi, Krist od vas danas traži da odbacite te napasti. Dapače, on vas zove da budete svjedoci i graditelji mira." (Pleso, Zagreb, 11. rujna 1994.) |
04.05.2005., srijeda
.
|
|
Dizajn :(
|
Korisnici i.e. primjećuju određene nedostatke na izgledu mog bloga. Meni je zbilja žao, ali ja sam korisnik OPERE, nekoristim internet explorer, jer je zaostao i dizajniran za sve one koji vas žele daviti sa svom silom banera i spamova i svih drugih oglasnih šitova. A da o trojancima i drugim virusima negovorim. Dizajn moga bloga u operi izgleda savršeno fit, nema rupa, prostora, praznina itd.. itd.. Da negovirim da se i slike očitavaju pa sigurno 50% brže. Ja sam otvorio svoj blog u i.e. i konačno sam shvatio zašto su mi postovi tako desno i sl. Opera vam je savršen program za surfanje, nemorate imati 10 otvorenih explorera za deset web adresa, već je dovoljno imati otvorenu operu i okviru nje surfati na adresa koliko želiš. A lako se naviknuti belive mi or not, istina je. Pa zato ako imate neku informatički osviještenu glavu oko sebe neka vam instalira taj programčić i nechete zažaljit. Ja sam svoj dizajn radio na operi i na operi je savršen, i žao mi je što vama nije, jer... ipak većina još uvijek koristi i.e. p.s. ako netko koristi operu, neka ostavi svjedočanstvo da sve štima, tu dolje u obliku komentara. tnx. end of kors, nezaboravite na moj današnji post... koji prethodi ovome. još jedan tnx&:)! |
The Touchstone
|
Hm.. Kaže ovako: A friend is one who sees through you and still enjoys the view. Nekontam baš ovu, iako baš zgodno zvuči. Vjerujem da je autorica ove izreke u pravu. No nisam mislio o ovome pisati. Prije svega nije me dugo ovdije bilo, a onaj moj zadnji post (he he), je bio jedan od onih reda radi postova. Prvo sam neko vrijeme htio odmoriti od kompa, pa je bio praznik i nisam bio kući, pa je komp bio na čišćenju i tako. Uglavnom nisam bio baš onilne. A ovaj sam zadnji post sam napisao čisto da se vidi da dišem. Ali mislio sam da ću dobiti tonu komentara, nešta slično tome. Ali nema veze. Znam da moji čitatelji ipak imaju neke kriterije. :). I sada slijedi priča, na engleskom, da sam ju prevodio, neke stvari bi izgubile smisao. Ma siguran sam da ćete skontati! * * * The Touchstone When the great library of Alexandria burned, the story goes, one book was saved. But it was not a valuable book; and so a poor man, who could read a little, bought it for a few coppers. The book wasn't very interesting, but between its pages there was something very interesting indeed. It was a thin strip of vellum on which was written the secret of the "Touchstone"! The touchstone was a small pebble that could turn any common metal into pure gold. The writing explained that it was lying among thousands and thousands of other pebbles that looked exactly like it. But the secret was this: The real stone would feel warm, while ordinary pebbles are cold. So the man sold his few belongings, bought some simple supplies, camped on the seashore, and began testing pebbles. He knew that if he picked up ordinary pebbles and threw them down again because they were cold, he might pick up the same pebble hundreds of times. So, when he felt one that was cold, he threw it into the sea. He spent a whole day doing this but none of them was the touchstone. Yet he went on and on this way. Pick up a pebble. Cold - throw it into the sea. Pick up another. Throw it into the sea. The days stretched into weeks and the weeks into months. One day, however, about midafternoon, he picked up a pebble and it was warm. He threw it into the sea before he realized what he had done. He had formed such a strong habit of throwing each pebble into the sea that when the one he wanted came along, he still threw it away. So it is with opportunity. Unless we are vigilant, it's asy to fail to recognize an opportunity when it is in hand and it's just as easy to throw it away. * * * Često nevidimo vrata koja se otvrajau žaleći za onima koja su nam se zatvorila. * * * |