srijeda, 15.03.2006.
Učim...
Imam još par ispita da završim fakultet. Istih tih par ispita imam posljednje dvije godine, od kad radim u ovoj firmi gdje sam i sada. Nekad sam se pitala kako netko može odstudirati gotovo cijeli faks i onda zaglaviti na kraju. Sad mi je jasno... Iako živim sama već sedam godina, i od tada ne ovisim o starcima, oni me opet tlače kada ću diplomirati. "Svi me pitaju jesi li diplomirala, a ja im moram reći da nisi. Nije to ugodno znaš"-kaže moja mama. Onda ja po običaju poludim na nju kako nema pametnijeg posla nego se zabrinjavati glupostima i opterečivati što će netko drugi misliti o nama. Baš me briga što netko misli...
Otkad znam za sebe, starci mi govore "Što će ne znam tko reći o tome"..Inače nisu neki primitivni ljudi, ali eto to ih nekako opterećuje. Uvijek smo se zbog toga svađali. Uvijek sam bila, nazovim to tako, divlja. Ništa ekstremno, ali većina mojih poteza u mladosti nije odgovaral mišljenjima većine. Imala sam ekipu koja je bila ozloglašena u mom gradu, pa su mi starcima ljudi dolazili s idejom da sam narkomanka, alkoholičarka ili kurva. Nisam ni jedno od toga bila, ali vječno sam se morala braniti ili pred starcima ili okolinom ili u školi. Ja sam se s tim ljudima družila jer su bili dobri sa mnom i jer sam se, između ostalog, s njima igrala od pelena. Ma, gluposti. Mrzim to osuđivanje okoline, koja nije ništa bolja od ne znam koga, ali eto, oni to uspješno skrivaju.
Sad sam im na neki način svima pokazala, jer sam ispala bolja i uspješnija od njihove "divne, krasne i savršene" djece. Kad bi njihovo dijete napravilo sranje, to sam ja bila kriva, jer sam loše utjecala na njih. A danas, kad me ne mogu optužiti za takvo nešto, e danas sam neuspješni student, koji vjerojatno nije ni došao do apsolventure. Znate što, svi takvi ljudi, tko vas jebe. Eto, rekla sam i to.
Ponašat ću se onako kako ja to hoću, radit ću ono što ja hoću i boli me neka stvar hoće li nekome od vas to odgovarati. Imam samo ovaj jedan život, i ne mislim ga potratiti razmišljajući o tome hoće li se moji postupci nekome svidjeti ili ne. Mislim da dok nisam kriminalac nikoga ne treba zanimati što ja radim.
Recimo, kada si poznat onda svi prate što radiš i nađeš se na naslovnicama jer si se popišao tu i tu. Pa ne bih nikad htijela poznata, ne možeš nigdje otići a da te ne prate. Razmišljala sam o Big brotheru, zvuči mi zanimljivo sudjelovati u takvom natjecanju i mislim da bih što se mene same tiče mogla izdržati 100 dana unutra. Ali te kamere i pozornost, ne hvala. Više ja volim biti svima nepoznata osoba i normalno hodati ulicom. Iako sam i sama novinar, nikad nisam htijela pratiti te poznate, što me briga što rade. Neka ljudi žive....
- 09:54 -
