utorak, 12.09.2006.
Velik i točka!
U nedjelju mi je otišla seka. Cijelo ljeto je bila na moru, nisam ju pravo ni vidjela i već je opet otišla. Ovaj put u Zagreb. Našla posao u struci. Našla stan. Od ponedjeljka (jučer) prvi radni dan, i trebalo ju preseliti. Nisam baš luda za vožnjom po Zagrebu, ali tata se ne snalazi uopće, moj Lube radio, pa je mene zapala ta „čast“. Večer prije smo se čule da dođe kod mene, nije mogla. Kaže, mora se spakovati, spominje nekakve kutije. Nisam to odmah registrirala već mi poslije palo na pamet, kakve fuckin' kutije???!!! Došla ja u jutro po nju, a ono u hodniku stvari za seobu manjeg naroda: -dvije kutije (one iz trgovine s kojekakvim drangulijama), -dvije velike putne torbe, -pokretni frižider, -četiri velike vreće pune špeceraja, -dva ruksaka -posteljina, poplun, deke, jastuk… -cd player, neseser… Čega tu sve nije bilo…kila kruha, paket wc papira. Da, toga nema u Zg. Zimske čizme!! Poslije sam saznala da je u njenoj sobi bio još i kofer koji je toliko ogroman da ga više ni ne koristimo, kavez s krčkom, zimski kaputi, a i tv i DVD su bili sa strane ako slučajno ostane mjesta. E, sad, previdjela je jednu malu sitnicu; JA VOZIM LUPA!!! Slika priložena. |
petak, 08.09.2006.
Žene...!
Ne znam kako vama, ali on je prva hrvatska javna ličnost za koju mogu reći da mi je mraaak zgodan. Kući bi ga vodila (svojoj)! Više ne preskačem sport u "Jutarnjem". Svoje oduševljene dotičnim djelim samo na blogu da mi se Lube ne osjeća ugroženim. |
srijeda, 06.09.2006.
Danas sam ljubomorna zato...
-što mojoj sestri ide sve od ruke obrnuto proporcionalno njenoj odgovornosti (dok ja moram pišat krv za svaki pomak u svom životu) -što Lube ide na seminar avionom (a ja se nikad nisam vozila u avionu) -što su svi na poslu dobili LCD monitore osim nas par isprdaka -što sam jutros izgubila u jambu od nekog luzera |
petak, 01.09.2006.
Gladni muškarac = najgori muškarac
Lube je na dijeti ( jel se dijeta piše s i ili bez i, nemam gen za razlikovanje). A Lube je na dijeti jer se udebljao ko prase. Nekad je imao lijep torzo i furao uske majice, a danas od lijepg torza ispod majice izvire samo „košarkaška lopta“. Ove zime je bio jako osjetljiv na svoju „košarkašku loptu“, nije mi dao da ju diram, a i na humor oko te svoje „lopte“ je bio osjetljiv.Od sredine ljeta je na dijeti. Koje sam muke imala dok mu nisam objasnila što „smije“, a što „ ne smije“ jesti. Po njegovoj teoriji : Coca-cola ne deblja – jer je tekuća! Sendvič bez dvije šnite kruha – nije sendvič! Krumpir (i meso) bez kruha – ubija okus! U krevet bez večere – do jutra prije umrijet nego zaspati! Alkohol (čitaj pivo) deblja – ženska fora!... Mi žene to znamo, što deblja, što ne. Mi smo skoro rođene s tim znanjem, jer smo većinu života „na dijeti“. Zato bi je baš gušt gledati ga kako pati. A ustvari, drago mi je što drži do sebe. Ne želim spavati s debelim prdonjom koji si pi*pek vidi jedino u ogledalu. Nastojim mu pomoći, savjetima i kuhanjem. On onda kaže da ga teroriziram. Kad ne pomažem, onda ga sabotiram. Naporan je. I živčan. Od gladi!  Samo reži na mene.Počeo se i bavit sportom. Trči. Ruta od 4km. Prvo je javkao, bolovao, patio se, ali ustrajao. Stalno je kuk'o kako ne može 2km u komadu. Onda sam ja neki dan kupila zepter suđe. To popodne kada sam mu donijela račun, od muke je otrčao sve u komadu. Eto, kako ja njemu dam dobar poticaj. Rezultate vidim na njemu, smršavio je, trbuh splašnjava i smijem ga malo dragati po trbuhu, ali samo malo. I baš me zanima koliko je smršavio, ali magare tvrdoglavo neće stati na vagu, neće, pa neće.  , a mene baš zanima. Sigurno se važe kad je sam, neće pred mnom. Cilj mu je 78 kg, odnosno, od prve rupe na remenu. |
