četvrtak, 01.09.2005.
Rodbinu ne biraš
Nažalost, ne. Stječeš ju rođenjem ili udajom/ženidbom, i Bog se tu zna jako dobro našalit. Zato nam je rodbina hrpa raznih čudaka, frikova, bolesnika, al hvala Bogu nađe se i odličnih ljudi. Jučer sam čula dvije zanimljive priče… o rodbini.Priča 1. Na poslu za jutarnjom kavom sjedimo nas par, među njima i A. A. je žena na pragu pedesetih, jedino ona radi u obitelji. Ima dvije kćeri u srednjim dvadesetima koje nemaju posla, a niti su zainteresirane da ga nađu. Muž joj je vojni invalid (na osnovu čira na želudcu i jake želudčane kiseline – ona kaže), ustvari trutina kakvu svijet nije vidio. I sad, priča A. kako joj je auto u raspadu, trebali bi novi, al su skupi, rate od 1500 kn pa na dalje, tralala…nema novaca, ovo, ono. Kao kupit će novi ako im šogor koji radi u Švicarskoj bude sufinancirao s 70%. (ja: ???!!?!!). I pita tu kolegica K., a šta bi cure (njene kćeri) htjele. Kaže A: Golfa!. Ja nisam mogla vjerovati. Ni manje ni više nego GOLFA!!!!. Tu sam se pokupila i izašla, jer se ne bi mogla suzdržati da ništa ne kažem. Pa kako ju nije sramota!!. Za mene je Golf luksuzan auto i skup u p.m. Pa da mi već neko kupuje auto, bila bi što skromnija. Šta ne uzme nešto polovno, pa će si moći plaćat kredit. Nego, ona bi Golfa, ma nemoj! A šogor joj živi već godinama u Švicarskoj, crnči ko magarac, ima dvoje djece s poremećajem u razvoju i teško da ima para na bacanje. I taj će čovjek svom bratu, koji cijeli život nije skupio 3 g. radnog staža kupiti auto. Da, vjerojatno hoće, jer mu je kupio i ovaj koji sad imaju. Zašto meni nije nitko htio kupit auto, stan, ispit na faxu?? Sve sam morala sama. Nekad mi bude krivo. Al neka. Tješim se da sve što imam svojim radom sam zaradila i nikad mi neće moći netko reći: ja sam ti dao ovo ili ono. Živjela rodbina! Drugu priču ću sutra. |
