zoološki vrt je civilizacijska sramota
|
baš bih htjela danas odvesti se do jaruna i izležavati se pored jezera. kao što sam jučer htjela odvesti se do maksimira i gledati životinje u zoološkom. pa sam to napravila. požalila kao nikad. taj zoološki je najdepresivnije mjesto u gradu. prije sam mislila- nekim životinjama je gore, nekim bolje, neki kavezi su bolji, neki lošiji. ali, to nije tako- svim životinjama je Užasno. Užasno. zoološki vrt je grijeh protiv prirode. simbol našeg propadajućeg društva i izvitoperenih vrijednosti koje vonjaju iz njega. postoji nešto dubinski uznemirujuće u ideji da ljudi opravdavaju ovakve postupke zatvaranja životinja radi vlastite znatiželje (i njihovih klinaca) . ja to jednostavno ne mogu vjerovati. krokodil koji na 1,5 m^2 drži njušku ispod lampe zamišljajući da je sunce. medo kod kojeg sam plakala koji mi je bio jedan od najtužnijih prizora u životu taj odvratan odvratan puno premali kavez i on jadan koji šeće šizofreno u krug nemajuć gdje i bagra tj to je presnazna riječ radije -ekipa- koja mu se smije kao u nekom poremećenom cirkusu je njegov život sveden na zabavljača jadan, jadan medo koji je obavljao nuždu a svi su mu se smijali. htjela sam ih pobacat unutra. Mislim ne bi ali to je bio sentiment~ Toliko zaglupljenijih dekoncentriranih ljudi na okupu. s najglupljim komentarima. potpuno slijepi. potpuno u matrici. potpuno raspršeni u programima. ako sam vidjela i čula 2 osobe od 1000 koje nisu bile, previše sam rekla. lav... koji je nevjerojatno prekrasan, veličanstven, elegantan i ajme kako moćan u toj sprdnji od kaveza govori o toj (potpuno pogrešno pohvaljenoj i istaknutoj u mnogim humanističkim znanostima) iskvarenoj težnji čovjeka da "pokori" prirodu umjesto da shvati da se inteligencija ne očituje u pokoravanju nego u razumijevanju u suživotu i poštovanju isuse, meni je bilo mučno u želucu. doslovce mi se rigalo. htjela sam rigati po svim tim ljudima. koji kao da su ispali iz wall-e-a. al ozbiljno sam imala osjećaj kao da sam upala u neki izrežirani film u kojem je svaki razgovor koji načujem užasno užasno glup samo da shvatim koliko glupih ljudi ima koji ništa ne razumiju (bilo ih je stvarno milijun ali stvari tipa.. ovaj zološki je sad jadan, prije su imali i žirafe i slonove...----- žirafe koje prekrasno lelujaju po stepama i visokim travama kao božanska čuda, sveli bi ljudi na cirkuske nakaze u vlastitoj poremećenoj sadističkoj predstavi stvorenoj samo da zadovolji najprimitivnije nagone) uglavnom, ženo, ne mogu vjerovat da bi ti JOŠ mučila. još bi i ove jadne vrste gledala kako skapavaju. ti pogledi tih životinja, tuljana... dragi, dragi tuljan koji vapi - pomozi mi molim te izbavi me iz ovog pakla umirala sam. umirala. ne postoji nijedan jedini razlog koji može opravdati postojanje tog zoološkog. ama baš niti jedan ne bi bio dovoljno težak na drugoj strani vage. gepardi, leopardi, velike mace kojima mišići atrofiraju jer nemaju di trčat supovi i orlovi s rasponom krila 2,0-2,8 metara koji jedva da jednom mogu zamahnuti da prelete svoju kletu sudbu užasno, užasno. prekrasne tropske are pod neonskim svijetlom iznad plastičnog prašnjavog bilja ispred zida pofarbanog u zeleno zar je ovo način? gadi mi se taj zoološki i htjela bi napraviti neku kampanju dizanja svijesti, kao da mi je bog pružio mogući nastavak mog života u obliku animal rights activista. a teško je skrenuti niz takvu cestu. nagrada koju sam osvojila za biti timaritelj na 1 dan došla je i prošla u neprikladnom terminu mislila sam si baš, otišla bi i posijala neke letke ... popričala s tim timariteljima pitala ih, koji kurac... jasno mi je opet da oni svi vole životinje jako jako. gledaš ih i vidiš kak se kuže s njima i kak postupaju s njima i to je stvarno lijepo. ovaj svijet je prepun suprotnosti... a da ne govorim o majmunima koji su ljudi gledam ih i vidim čovjeka takvu inteligenciju da je to pametnije od većine ljudi tamo on čak bi imao i obzira pa nas ne bi zatvarao kako je to moguće.. i svi ti ljudi koji se samo smiju njihovim guzicama... ma čak i bez te personifikacije životinja, (možda neke koje se čine tužnima nisu, štajaznam) ima nešto bizarno u tome da ih vidiš potpuno van svoje klime i konteksta. životinje, oprostite nam. sori šta smo takvi debili. nakon ovog očito emocijama uvjetovanog kratkog (nabrijanog) osvrta na zoološke vrtove, jedan glazbeni osvrt. ovaj rodriguez. on je kao... osnovni glazbeni arhetip. znate one pjesme iz pjesmarica, one koje su se održale stoljećima i kulturama. tipa scarborough fair ili bratec martin. u jednom aspektu se poklapa s tim- kao da imaju zajedničku karakteristiku tog arhetipa. to su pjesme da ti se čini koda ih oduvijek znaš. utkane u ljudski i kulturološki dnk. a rodriguez je imao te senzore i alate da ih opipa. |
