vjera, dragost, iznenađenje
|
Htjela sam napisati tekst pod naslovom „sumnja, ljutnja i razočaranje“ Ne kužim, onda sam primjetila- kako negativno Ja ne znam, ja stvarno e znam. Onda sam zabrijala- promijenit ću naslov i sebe u nešto pozitivno i kao ono nać nešto lijepo, uvijek govore ono izbaci te negative iz rječnika, to ne postoji itd. Ali, ne mogu nijedan korak prema tome napraviti, niti jedan. A nije da nije bilo lijepih pozitivnih stvari, pa imam osjećaj da se sve odvija u tom pozitivnom. Onaj duboki osjećaj pozitive. Koji razumije ove negativnosti i nekako ih gleda iz više perspektive i uviđa apsolutni apsurd, Nekih stvari, a opet smisao Teško je to objasniti. Recimo, apsolutno mi je apsurdno kako se neki ljudi ponašaju. Zašto? Zbog čega? Kao da su zarobljeni u vlastitim projekcijama, predrasudama, sebi. Baš se vidi da su jako obučeni u sebe. Znaš ono, debela zimska jakna sebe. Oko Sebe J) I smiješno mi je to, stvarno. Ali u trenucima kad su takvi, mi je krivo. Ono, krivo mi je. Htjela bi cijelim svojim bićem iskočiti van i probuditi ih Ono trest ih, kaj si lud čovječe pa vani je PREvruće, žega, sunce, pa daj skini tu jaketu i baci se u vodu! Al nemreš.. onda ispadneš nasilan, misli sto na sat A meni stvarno idu misli sto na sat, to sam isto primjetila.. intenzitet doživljaja stvarnosti, sto na sat Percipiram otprilike milijun stvari u isto vrijeme, motorić radi punom parom, rezervoar je pun, ladies and gentlemen… Znaš ono e i dođe mi da kažem, pa dobro, pa zašto si takav? Zašto? Zar ne bi ti bilo ljepše Da samo pustiš sve te stvari i budeš otvoren i da sve tako fino teče i da ne zakopavaš ništa toliko duboko u sebe, nitko neće ukrasti! Ne mogu ukrasti! Zašto bi to, na kraju svega, itko uopće i htio? :D Ljudi se pokušavaju riješiti svojih tereta, a ne uzimati nove na leđa… tj brije o teretima, teret zapravo nije tu, skrivaš glupost, zrak! Znaš ono… gdje je u ovome smisao? E pa ima ga, ipak. Usprkos cijeloj velikoj očiglednoj istini da- nema smisla- e pa to je smisao. Znam, reći ćete logička pogreška. Al kad je tak, jebemu mater! Znaš ono! Spoznati da nema smisla, pa to je smisao! Ali to nije onaj nema smisla kako si mi možemo misliti. Ne, nije ništa kako si ti možeš misliti. Ali, NIŠTA. Ništa nije onako kako si mi možemo misliti. :Ništa:..:nije:..taj naš jezik je tako zanimljiv zbog tih dvostrukih negacija… I tak, to je bilo „razočaranje“. Ajmo na „sumnja“. Bila ja na satu kundalini joge. Meni je to zaista sve prefora, znaš ono Kriye, pranayame u kombi s nekim cardio vježbicama, diši tad, izdiši tad, osjeti čovjek djelovanje tih kriya vrlo intenzivno. Slično sam osjetila sa sudarshan kriyom, i zaista mislim da je to jako zdravo za čovjeka, bar sam takav imala osjećaj. Istinskog zdravlja, ono osjetiš- ovo je dobro za mene Ko kad se istegneš ujutro pa krv prokola Tako se nekak nadišeš i osjećaš se ono koda si ono stao na planinski povjetarac i udahnuo punim plućima a prije toga hodao do gore i ono baš jako energizirano i nekak koda si dobio dost zraka u svaki djelić organizma Jači si nakon toga, bez pretjerivanja, stabilnost i opuštenost I nekad ti se tak malo zavrti, nekad ti bude malo loše u želucu od skakutanja i zadihan si i takve stvari, to je moja trenutna razina shvaćanja Ja stvarno ne znam jel ima nešto više u tome. Stvarno. Gledam ih nekad, te nabrijane na kundalini i na kriye, stvarno su superpozitivni i ono legit- vidiš na vlastite oči da im je to promijenilo život na bolje i jako to osjećaju i sve, to je ono odmah dojam, i to baš vrlo lak za steć, ne moraš bit superpsiholog Al nekak … meni je i tipa sport općenito mijenja život na bolje… cardio na boksu me isto tako energizirao… a taj đir na naglašavanje superpowersa, osim što mi je to nekako malo ankul, jebiga, nekak sumnjam da to baš tolko tih stvari i benefita znači. Jebiga, čini mi se da je velik dio svega toga- brijačina Nekad dok sam u nekoj mudrosti imam osjećaj da automatski mjerim kolko je netko u brijačini, a takve stvari se osjete ali ih možeš i potvrdit nekim malim nelogičnostima u ponašanju, pretjeranom naglašavanju, minimalnoj ali taman osjetnoj manipulaciji informacijama… Znaš ono, to je tak? A di si ti to čula i čitala? Kaže, „Kundalini joga se usredotočuje na kundalini energiju kao duhovnu snagu koja proizlazi iz ljudske biologije“ Duhovnu snagu koja proizlazi iz ljudske biologije. Duhovnu. Snagu. Koja PROIZLAZI. Iz ljudske biologije. Taman fino filozofski posloženo da čak i nekom tko ne vjeruje u kundalini može konceptualno objasniti što otprilike kundalini olfo jest, na neki prihvatljiv način. Dok je vjerojatno bliže istini da ne proizlazi, kao što ni ljudska biologija ne proizlazi iz duhovne snage, to su sve raznorazne konceptualizacije svijeta, sebe, hijerarhije bivanja (a btw generalna teorija po kolko sam shvatila je da je materija niža vibracija od ove duhovne dakle valjda proizlazi materija iz duhovne a ne obratno, ovi kvantni nju ejđ brijači nikad ne propuste objasniti da materija zapravo ni ne postoji kao takva- kak si mi mislimo da postoji- ćao deepak) Al znaš ono, to ne drži vodu. I kakav ti autoritet imaš za takve konstrukcije? Tj to je isto konstrukt, pravo pitanje je- čemu one? Nije li svima zdravoseljački jasno da to na kraju dana uopće nije nikom bitno? Kak se kaj zove? Kaj čemu služi? Koda tvoje tijelo bez tvog mozga zna da se tebi sad digao kundalini (ako) i da si zato sretan. (a endorfini da su popratna pojava) Pa valjda su tu ti endorfini s razlogom, makar bio to da prenesu hormone sreće koji su neka materijalizacija tog kundalinija? Znaš ono Al ajde i da je sve to tak ili da nije tak ili da je bilokak drugačije… kojim pipcima ćemo mi to obuhvatiti- osim vjerovanjem? A što će ti još jedno vjerovanje? Kužiš da se pretačeš iz jedne čaše u drugu? Iz jedne kundalini u jednu ashtangu pa nazad A opet, i u tome neki smisao. Koji bi bio smisao toga… Ovaj banalni bi bio da osvještava ljudima da nisu samo tijelo… tako bih rekla ja to, ovako diplomatski… Treba razmišljat čovjek o tim stvarima, bez obzira na sve, te misli tako nekako zavrte neke procese unutar nas, neki čvorići se razvezuju, pogotovo vidim to na licima ovih Mladaca koji vježbaju do mene pa čujem njihove spike prije i poslije joge… morali smo u paru vježbati i vježbam s tom curkom a njoj neugodno, smije se mladica. A ova to poslije odmah oblači u veo misticizma, da ne bi bilo da je nešto normalno- jeste osjetili tu zajedničku energiju koja vam je pomogla vježbati? Ma jesam brate i drago mi je da tak briješ al znaš ono, rječnik se ne mora promijeniti da bi svojim mislima pridala taj smisao… sami tvoj stav, govor, ljubav koja ti teče iz očiju Tvojim riječima, koliko god bile uobičajene, daje tu transcendentalnu kvalitetu Puno sam to puta doživjela… Ljutnja Danas sam se naljutila. Zaista onako, standardno, kad se čovjek naljuti i ljut je i svašta bi i rekao i učinio (a ni ne propusti to reći i učiniti). U svom dimu ljutnje je i nema zajebancije- dobro je to, neke granice se ipak povlače, kao da ocrtavaš svoj obris na betonu- dovde sam (shvatite to na koji god način želite, veličinski ili likovno- nije bitno koliki si nego kojih boja, svi su podjednake veličine) Znači ono… i kasnije je bila situacija Da sam slala blagoslov „nekome na koga sam se ljutila“ i sjetila sam se te osobe na koju sam se naljutila i pomislila- pazi mozga ludog- ma neću tu osobu, previše se ljutim na tu osobu! Gotovo da mi je to mozak izgovorio! A na nikog drugog se nisam ljutila, nikog drugog danas. Zamisli! mozgu! pa onda ćeš valjda uzet tog na kog se ljutiš, luđače, a ne da – nećeš njega jer se ljutiš na njega. Pa to je cijela poanta, da uzmeš nekog na kog se ljutiš Uglavnom ful mi je to bilo smiješno i odjednom iz vedra neba sam uvidjela apsurd situacije i ljutnja je – spala. Ali tako je bilo zbog tog duhovitog momenta, momenta začudnosti prema mozgu, koji me izbacio u perspektivu da promotrim sama sebe i nasmijem se sama sebi I u tom momentu- nestalo. Ne zbog blagoslova, blagoslov me samo produbio u tu osobu i voljela sam ju jako i zaželjela joj iskrenog srca opet sve najbolje, da ju svijetlo vodi i da u njoj sjaji ono što ona zaista jest- ona esencija čista i najsjajnija. Znam da je to jedini put ozdravljenja, jedini put kojim se neke tvoje čak i egocentrične želje zadovolje (zašto ne može biti više ovakav ili onakav pa da me ne ljuti!), ali više nisu iz ega. Samo ono ego umire s toplom dekicom. Dođu izvana, NA ego i pokriju ga, da mu bude lijepo i toplo i ugodno i onako… Volim te! Tako. |
