mir i mali nemir
|
trenutno sam u životnoj fazi nekakvog unutarnjeg mirovanja u kojem vitalna sila koja pokreće sve aktivnosti u koje se uključujem nekako miruje i valja se sama u sebi. liči na lijenost, ali nema veze nekad se ta ista sila koja se većinu vremena valja sama u sebi (i pritom uživa najviše što može uživati i to se stalno nekako širi) odjednom probudi i natjera me da napravim bilokoju rendm stvar i cijelo moje biće automatski to sluša i radi i stvarno nekad se osjećam kao da uopće ja nisam ta (a ni nisam realno, ali se nekad tako i osjećam :) koja odlučuje što će sljedeće "napraviti" ili ne napraviti. nego odjednom dođe ta ideja u glavu neka luda i sve sve sve se posloži oko tebe da se to i dogodi i ti imaš energije da se to dogodi i samo sklizne ta aktivnost materijalizira se i manifestira to najviše primjećujem na projektima koje radim ili ne radim. ne radim većinu vremena ništa. ništa, ništa. mašine zagašene, tu i tamo joga, većinom meditacija. nema mišljenja, samo neko ugodno zapadanje u dubinu sebe. a kad nešto tražim, nađem i neka ta tišina i mir koji me obavija i izvana i iznutra i potpuna jednostavnost i potpuno mirovanje i sve što dolazi dođe s razlogom, to je nevjerojatno i sve me uvijek pazi i nikad mi se ništa ne desi. i onda sam si mislila ovih dana gledajući neke mooji-answers videe, koje bih pitanje postavila moojiju? što me muči? čega se želim osloboditi? i znam što je to- bojim se da će "stvaran svijet" (ono što ja percipiram kao stvarnim svijetom - kako je to glupo) doći naplatiti mi račune i tražiti nešto od mene ili braniti mi nešto. kazniti me zbog mira. i onda si mislim - tko je taj kojem će biti branjeno? tko je taj koji će biti kažnjen?------> to pitanje je kao jedna lampa s kojom posvijetliš i uvidiš da je to sve još jedan koncept, jedan san stvar je da je cijeli taj konstrukt "stvarnog svijeta" u mojoj glavi stvar je što, čak i da taj "stvarni svijet" postoji u smislu realnih faktora (vlada, društvo, ne znam šef, roditelji, bilokoji autoritet, ustanove, faks, poso) kao postoji u svijetu, ja mogu odabrati ne pridavati mu pažnju i u tom trenutku on više ne postoji.. uostalom sagledavanjem onoga što sam stvarno ja mogu razaznati da taj strah od toga da će me sustići spora ali dostižna ruka Establishmenta nije od mene, nije ja, baš je neka ful nametnuta blokada tj rešetka koja je tu samo da bih išla na ruku i uz dlaku tom istom establishmentu kojeg me strah - stavlja te u inferiornu poziciju a zapravo je to sve jedna lažna stvarnost- zapravo si ti taj koji je referentna točka i ti si taj koji drži konce u rukama i ti si taj koji sluša sebe i spoznaje što je pravo, što krivo, u tvom životu za tebe, i nitko ti to ne može oduzeti, establishment služi tebi a ne obrnuto, on je tu zbog tebe a ne obrnuto kako će on imati vlast nad tobom ako mu ne daš vlast nad sobom? radiš po svom ma jako smiješno kako neke stvari ono se tako podvuku i tako su na nekim niskim razinama svijesti ko kamenčić u cipeli i onda kad ih pogledaš povećalom shvatiš da su totalni bullshit kad izvadiš taj kamenčić iz cipele i pogledaš ga na suncu, totalno više nema vlast nad tobom brate, ne boj se! sve je okej, probudi se, to je bio samo loš san :-)  all things must pass away |
