ljubav u 20ima
1) georges perec čitala sam njegovu knjigu i morala sam ju spustit dolje jer sam previše se zaljubila u njega i bilo je preintenzivno i to je bilo čudno jako čudno jer je on umro 80ih još rođen 30ih osjetila sam se malo nekromanski a zanimljivo je što je ta osobna energija koja ti se dopadne neovisna o kategorijama izgleda, godina, smrti, života i kako riječi precizno filtriraju suptilnu srž ličnosti pisca kao neke neuhvatljive niti temperamenta. tako mi se dopadao taj čiča, svaka riječ je na svom mjestu i prekrasne su analize duboke promišljene i inteligentne i maštovite radi beskrajno puno listi vidi se da nije skroz normalan priča o stvarima pažljivo i s puno ljubavi a to je tako lijepa osobina, stvari su ipak materijalizirane misli ideje i ljudske energije. kaže - "u zgradama općenito: promatrati ih; podignuti glavu; potražiti ime arhitekta, ime izvođača radova, datum izgradnje; upitati se zašto često piše "plin na svim katovima"; kad je riječ o novoj zgradi, pokušati se sjetiti što je ondje prije bilo; itd." to je zadnje što sam pročitala i onda me dosta to dirnulo i morala sam spustit eto. ima dosta "itd-a" u ovoj knjizi. 2) the artist  film je tako prekrasan imaju jednu nevjerojatnu estetiku nijemi filmovi, 1 ograničenje zbog kojeg kao da buknu neke druge karakteristike vizualne podražaje jedeš kao toplu juhu sa slovima a vizualno je ovaj film NADsavršen glumci su Predobri i pitam se da li je to jer ih ne čujem tako iskarikirano ali iskreno djeluju fino snimljen, scene aludiraju na gegove, maštoviti situacionizam,,, podsjetio me isto na perecova ograničenja, on dok je pisao bi si nametnuo neki challenge, neki invaliditet, neko ograničenje unutar kojeg je morao obitavati (malo crazy) nego, i u žicu je pogođena nevinost 20ih i ranih 30ih, tih par godina kad je sve bilo kako treba i budućnost se bljeskala kao odraz sunca na moru i onda kriza pa drugi svjetski rat o kojem ne smijem razmišljat jer me previše puca ali, na stranu sva mitologija, ono što najviše u srce dira u ovom filmu je topla bezvremenska ljubavna priča njihovi pogledi i čežnja i kako znaš od prvog trenutka da ih je bog stvorio jednog za drugo i da je samo pitanje vremena i okolnosti kad će se njihova ljubav ostvariti, ali ne brineš se uopće jer se vole od prvog puta kad su se vidjeli i to snažno, neprekinuto i magnetski. ne, e. prelijepo. 3) san kojeg sam imala noćas da smo bili cura i dečko- prevrtilo se ubrzano sve što je potrebno da dovede do toga i odjednom sam brinula za tebe kao za nikog prije a ti si me često zvao; san me podsjetio na neke stvari koje sam svojedobno osjećala prema tebi ali onda potisnula tj izignorirala tj ne znam koji je to proces prešaltala se iz viših ciljeva radi višeg dobra svojeg, tuđeg. i onda sam se uvjerila da to nikad nije postojalo, da ne postoji, da mislim druge stvari sad, da ne želim ništa, da su želje glupe, da je bolje, sigurnije, više kul i realno, odjebat zaljubljenost, otpisat ju kao iluziju, bit frendli sa svima, zanimljivo što me snovi moraju zalit vodom da uopće Pomislim na takve scenarije frigidnost vlastitog srca prema vlastitom životu isplati li se sanjariti ikad? nemam pojma... |
