teško se vratit među aute
|
danas sam bila na jednoj prekrasnoj stazi koja je baš čista uživancija. radi se o stazi 9, ide od mikulića do P.D. Risnjaka, ni preduga ni prekratka, ni lagana ni teška, ali cijela obavijena listopadnom šumom i bajkovitim prolazima, brežuljcima mahovine, gorskim kristalićima u tlu tolko sam ih skupila da su mi postali teret po džepovima uglavnom, staza je čisti UŽITAK kao što je šuma uvijek užitak dom je presladak, nikad nisam bila tamo, sjest i popiti čaj i lice prepustit suncu, stvarno je bio prekrasan dan, oko nas samo nekolicina Guardiana (=stariji planinari brijači koji ful dobro poznaju šumu i sve njene tajne) pojest bučnicu za doručak umjesto jedva se budit nakon propijene noći i od mamurluka nemoć mrdnut prstima na nogama a sad si već prehodao svoje i iznojio toksine.. totalno ću križat sve staze i planinarske domove dok ih sve ne pronađem tako me uzbuđuju tako volim šumu osjećam se kao da me dobro poznaje kao da se kužim sa šumom kao da me grli, voli, kao da dođem svojoj obitelji drveću i lišću, kao da sa svakim udahom punim bateriju u pleksusu utopljujem žile a izdahom ispuštam smog duševni i fizički urbani htjela bi jedan dan zarast u neko stoljetno deblo i utonut u vječni san i da mi suze okristale i niče cvijeće iz lica ... christ joj ma toliko je prekrasno na toliko razina ne mogu ne mogu ne postoji bolje stvari na svijetu od prirode, haha čovjek je zamišljen u njoj! pa ljudi ona zrači nevjerojatno puno. zvijezde gole zrače po našoj glavi, kamene kugle i piramide, lude gljive i samoniklo jestivo bilje pa to nema nigdje e... pa mi smo pa ljudi pa mi smo porođeni iz utrobe zemlje pa točno znam ovu fazu dok se nabrijem na nešto u ovom slučaju planinarenje i onda sišem iz toga nektar inspiracije i u nekom trenutku se to integrira u život i prestaneš bit "mlad" oko toga i postaneš mudar i star oko toga i sam ono prestaneš primjećivat uopće da to radiš i ne cvrkučeš ko ptičica nabrijano nego to Postaneš ti i onda čuješ nekog drugog da to otkrije i pomisliš si eee tak sam i ja kad sam to tek otkrila... najbolje tek slijedi ...ko s biciklom kad sam tek kad sam ga dobila vozila ko manijak jebeni brzo sad me niš ne jebe, plovim po asfaltu htjela bi proć sve staze izvidit di šta raste i krenut skupljat samoniklo jestivo bilje, kestene i gljive i brijačina ova staza je većinski ljudskim nogama prorovana i zato mi je još draža, čista šuma i čisti putić pogled iz PD, od srca preporučam dok je još raznobojnog lišća  |
