|
gledala sam konačno melankoliju. razmišljala sam kako bi svijet reagirao da doista shvati da mu je za 5 dana kraj. jako me uzbuđuje takva situacija i priželjkujem ju- zamislite svijet koji je svjestan svoje smrti ja mislim da bi 1) bili najbolji partiji na svijetu (End of the World Party, zamisli koliko droge bilokakve i sva je besplatna i možeš uzet kolko hoćeš i ako se predoziraš, nije bed, štoviše, pukni brate.) 2) da bi se svi kolektivno prosvijetlili u tih 5 dana ego=paf! više ne bi bi morao nad nikim ostavljati dojam ne bi morao raditi ko konj jer ne bi imao breme izgradnje budućnosti na plećima ne bi više bio s ljudima s kojima ne želiš biti nego bi odmah pohrlio u zagrljaj onima koje voliš političari ne bi imali povoda lagati nam više nitko se ne bi ni trudio isprati nam mozak jer od mozga našega nikakve koristi nema. i tak. neka apokalipsa bi mi zapravo bila vrlo uzbudljiva stvar za proživjeti. a kad bolje razmislim, sve nas čeka apokalipsa. svi smo mi mali svjetovi i svatko od nas ima rok trajanja. a tako smo nesvjesni toga. nesvjesni smo jedine stvari koja je sigurna. neizbježna. jedine stvari koja te ubija od trenutka kad si rođen. sjetim se isto, da sam jednom vidjela tu apokalipsu. i sjetim se isto, da je prolaznost ovog materijalnog svijeta ono što je oslobađajuće u cijeloj priči- zamisli svijet lišen svoje materijalnosti nije više bitno da li si bogat ili siromašan, smrtno bolestan ili mlad i perspektivan, sve želje se gase kao šibica na led jer.. nemaš vremena više to je to, dragi moj, 5 dana da stigneš gdje trebaš stić s kim želiš stić i ćao... da bar bude smak svijeta. vratio bi ljudima, i meni, srce na mjesto. slušala sam puno elliotta smitha, shvatila sam isto, da sam zaljubljena u njega da ima nevjerojatno prekrasnu dušu i da to prodire kroz sve njegove nježne pore, da sam tužna što je umro. ne bedira me više. kao što me bedirao dok sam ga slušala kao mlada tinejđerka od 15 umjesto fiksa droge, fiks samozlostavljanja, uz glazbenu pozadinu elliotta smitha nije više tako. sad samo slušam i bivam dirnuta njegovim izričajem (odlučila sam prestati govoriti "energija". ikad. ima jedan tip na mom faksu nekad te na suptilnim nivoima postojanja traži da ga lupiš šakom svaka druga mu je "energija") još nešto kod elliotta- Svaka pjesma mu je dobra. sve do jedne. elliott, razumijem te više nego što bi htjela. šta da radim s tim.  |
