usrani alter
|
http://www.youtube.com/watch?v=EO7aGMuikWg 3,2,1, come to ground zero. 3,2,1, drop it. CUT THE JUICE! you can switch your attention- sometimes this is all it takes, just a switch of attention. there's no fruit in this, no space, no joy. drop it. chop it. come to ground zero. you drop it then it grows again, drop it. grows again, drop it. not out of panic, just out of your power, you can choose to do it. some of these excursions into the mind don't bring you anything, see that. http://www.youtube.com/watch?v=o8XotEpHVAs The mind cannot intimidate the pure Self; it can only intimidate the idea you have of who you are - your self-image. Look, and sink more deeply, until the arms of the mind are not long enough to reach you. Then you're in a beautiful place. Nothing can remove your Being; nothing has ever done that. You are the timeless Being. This is the good news: Nothing has ever stained your Being. uvijek ista pitanja. nisam još pogledala ovaj zadnji moram otipkat prije. danas me frend pitao kojeg dugo nisam vidjela i dugo nismo hengali koji je moj stav glede u ime obitelji. ne znam šta da kažem, nemam stava. jesi li uopće percipirala? pita on. ja mislim da ako živimo u državi na društvenoj razini si uključena u javnu raspravu htjela ti to ili ne pa me zanima što si razmišljala, kaže vrlo inviting. a nisam razmišljala baš! znači ignorirala si? kaže s pokudom. nisam ni ignorirala! nemam pojma. onda sam smislila neki diplomatski odgovor. smislila sam stav na licu mjesta. koji je također pokušao izbjeć imanje stava ali to ga isto čini stavom, konceptualizirano neimanje stava je stav, zapravo iznutra osjetiš kad zaista nemaš stav i kad ti je brija neimat stav. i ne mogu opisati te senzacije. mislim, imam ih stalno. kao da ne živim uopće u svijetu gdje su te stvari relevantne, one su pozadinska buka i većinom su u nekom motion bluru koji stalno prolazi i nemaš se u kaj ni zagledat u biti. preprolazno je stvarno i prenebitno i uopće nemam stav, iskreno, prema ničemu takvom i onda dok uđem u "društvo" kao da neki ljudi žive u tom svijetu stavova i preferencija i intenzivnog razmišljanja o aktualnim problematikama, umjetnosti i poeziji a da karakter tih razmišljanja nije nikad iz srca nego je nekako suh iz mozga i onda kao da osjetim tu suhoću tu dehidraciju taj nedostatak životnog soka, ljubavi, pravih vrijednosti, jebačkih stvari i ono koncentracija na jedan mindfuck koji uopće nema rješenja nema ni pravo ni krivo i čini mi se kao da su se te stvari učile prvi dan u osnovnoj školi (trebale bi) i uopće nismo više u takvom nekom univerzumu/ tj nisam i onda taj cijeli proces gdje ja sagledam tu stvar i u prvi mah uopće nemam nikakav stav i onda kao da te nekako uvuče kao da nekako posrneš pred tim i na kraju kažeš nešto, pokušaš iz srca ali odmah vidiš da to iz srca nije ono što se traži. iako, ako je dobro verbalizirano, super. ali hrpu puta na kraju posrnem i zapadnem u taj suhi svijet jer svi ti razgovori teže nekoj polemici koja je najdosadnija stvar na svijetu duši jer ona zna da polemike nikad nije ni bilo a mozak je sam po sebi polemika i onda se hrani s tim ..htjedoh reć isprva mi je prvo kao zajebancija idem se pravit da sam netko da bi mogla radit nešto jer je to kao šema, netko si i radiš nešto pa si kao prisutan u društvu (a zapravo su to sve koncepti) i onda na kraju čak i postanem netko ono fake it until you make it. ono, zaboravim. sve se vrti oko tog zaborava i gubljenja u zadnje vrijeme. ma to su moji doživljaji stvarnosti očito još dosta dualistički i nekad mi je bed uopće zapisat i priznat te stvari tražiš cijelo vrijeme to nešto (iz dualističke percepcije se tako opisuje) to neko nulto stanje egzaltiranosti i potpunog jedinstva sa svime što postoji i zena a u biti NIKAD NEĆEŠ NAĆ jedino nađeš ako ne tražiš jedino si u sadašnjem trenutku ako ga ne tražiš jer on nije nigdje drugdje nego ovdje i sada i zato su mi nekad bedovi zapisivanja. čini mi se kao da s pol uha pratim moojija koji kaže- drop it. i onda si opet mislim ma jebeš radit ću ono šta meni dubinski paše i to je jedini ispravan put (ali ljudi, stvarno) pustila sam rositu pedringo koja je stvarno jednostavno štivo za posrkat a tako sam se ufurala u nju da i mene samu straši slušam ju dosta zadnjih dana i pa me strefila takva interpretacija no uglavnom sam uživala u melodiji jer su mi liriksi bili ne-dekodirajućasti (wut). ea sve filtriram identično kako jebeno dosadno...no teorija je da je rosita pedringo zapravo ego (isuse ubit ću se već 3 godine tupim jednoteisto uzet ću tu riječ ego i izgazit ću ju kao da vino radim od grožđa) i stvarno mi je žao svaki put me malo zaboli iznutra dok moram napisati ego al kad tako nemam drugačijih riječi za to možda da kažem "iluzija" oke, iluzija znači počne Nabij si sluške Načuli uši Usrani alter, ego uključi ~~~~to se događa kad stavljam sluške dok vozim bajk i onda načulim uši da povrh glazbe čujem aute (totalni besmisao ni vrit ni mimo) usrani alter stoji sam za sebe već mi se riga od altera. najradije bi postala najmainstream da više ne moram bit ubrijana u spike, isuse. isuse. nekad mi se čini da priprostiji nealternativci bolje intuitivno osjete bitne stvari neg ovi zbunjeni liberalci. ego uključi- događa se da bi funkcionirao u društvu, gore opisano. al stvarno nekad imam osjećaj kao da me svi izazivaju i svi žele da ga uključim da bi se oni KAO osjećali manje loše (kažem kao jer se to egu čini al zapravo te čini više loše). i ja njih naravno. stalno se jebemo međusobno. Ti nemaš srce Ti nemaš dušu To te drogira Al ti ne biraš baš je jebačka droga neimat srce ni dušu. nije dobro za tebe, sam zabriješ da je. u tom smislu. Nije ti ništa Patuljak čuči Gdje ti je sestra Gdje ti je dragi Sve je u redu Tata te voli ~ oke ovo nisam sigurna. ima smisla s obzirom na zadnji post nekakvog sigurno ali bi bilo prenategnuto pa odustajem. Možda sam izgubio Smisao za humor Na što bi se potrošio Nego da malo ostarim I propadnem Za tebe malo ostarim i propadnem Za Rositu Pedringo za rositu koja je taj alter-ego koji prestavlja zapravo ego. za koga ostariš ili propadneš nego za ostarivanje i propadanje per se? hraniš istu ruku koja te ubija. i to tak ide, u krug i neminovno. i onda kaže- Možda sam izgubio Smisao za humor Ja za tebe ubijam Rosita Pedringo još se kao riba na suhom trza i prepoznaje da je izgubio smisao za humor ali ubija za rositu bez obzira na tu cijenu jer je nadrogiran s tim. i ne kuži da je cijena previsoka. to je ono, netko za rositu izvadi gun u narodnjačkom klubu i uperi na frajera koji je njegovoj curi nekaj dobacio. a netko sa smislom za humor se lecne i nasmije koji debil. ovisi kolko te rosita vrti oko prsta. Ja sam bez ljubavi Tako mrtav Ne smiješ plakati Ti nisi žrtva ironija. super mi je kak otpjeva. osjeti se sve. robotiziranost lobotomiziranost brije zapečene duboko u srži. ne smiješ plakati, ti nisi žrtva. takav mindfuck s jedne strane istina je da su jedine "legitimne" suze na ovom svijetu one od zahvalnosti i nisi žrtva realno a s druge strane ovaj ne smiješ plakati je najveća glupost koja postoji pa spontanost pa čišćenje pa ovo pa ono pa na kraju dana je tak svejedno jel se smiješ ili plačeš jer su to sve prolazne senzacije i sve se mijenja i sutra ćeš se smijati ako danas plačeš- ni riječ! ˇˇ^^^˘˘˘˘~~~ 24x35 slika niske rezolucije i alternativnog kadriranja |
