|
nekad ne mogu vjerovat kolko je ovaj blog star i kolko sam ja stara. vrijeme sporo teče dok ti svaki trenutak traje tisuću godina. a traje već par godina. od prvog srednje se prebacilo vrijeme u slow mode. otkad prvi put pogledaš oko sebe za istač. eventualno je na trenutke bilo fast. al osim toga, kurac. ne mogu opće vidjet ovaj blog. smiješno je, imam 70 postova u otpadu. koje sam pobrisala naknadno jer nisam htjela da [previše] dokaza moje [prevelike] nevinosti stoje negdje. stalno. imam 40 postova skica. to je kad nešto napišeš i onda ne klikneš objavi nego spremi. ne klikneš zabilježi nego zapamti. i 262 objavljena. objavljena. 262 raspoloženja koja sam odlučila zabilježiti kao objektivnu istinu, istinu za mene, objektivnu istinu za moj život. u onim trenucima kad znaš da si iskren, to je objektivna istina za tvoj život. a ostale trenutke nisi siguran, jer se, vrlo vjerovatno, samozavaravaš. lol :( 263 |
23.03.2011., srijeda
udah izdah udah udah izdah udah udah udah izdah
|
slušam crystalized vani je sunce želim da mi netko ispere mozak želim da mi ga ugasi želim da mi utrobu iščupa želim da me spasi. nisi bio znam da nisi, ali zašto si onda rekao da jesi. hoćeš li ikad? hoćeš jednom. za dugo vremena. dotad crystalized i haiku haiku jebem ti maiku. |
self-absorbed
|
1. Scribbled secret notebooks, and wild typewritten pages, for your own joy 2. Submissive to everything, open, listening 3. Try never get drunk outside your own house 4. Be in love with your life 5. Something that you feel will find its own form 6. Be crazy dumbsaint of the mind 7. Blow as deep as you want to blow 8. Write what you want bottomless from bottom of the mind 9. The unspeakable visions of the individual 10. No time for poetry but exactly what is 11. Visionary tics shivering in the chest 12. In tranced fixation dreaming upon object before you 13. Remove literary, grammatical and syntactical inhibition 14. Like Proust be an old teahead of time 15. Telling the true story of the world in interior monolog 16. The jewel center of interest is the eye within the eye 17. Write in recollection and amazement for yourself 18. Work from pithy middle eye out, swimming in language sea 19. Accept loss forever 20. Believe in the holy contour of life 21. Struggle to sketch the flow that already exists intact in mind 22. Don't think of words when you stop but to see picture better 23. Keep track of every day the date emblazoned in yr morning 24. No fear or shame in the dignity of yr experience, language & knowledge 25. Write for the world to read and see your exact pictures of it 26. Bookmovie is the movie in words, the visual American form 27. In praise of Character in the Bleak inhuman Loneliness 28. Composing wild, undisciplined, pure, coming in from under, crazier the better 29. You're a Genius all the time 30. Writer-Director of Earthly movies Sponsored & Angeled in Heaven |
e šta mi je još jebeno kod kerouaca
|
šta otvara svemire u ljudima. http://en.wikipedia.org/wiki/Neal_Cassady daj uberi kak ovaj lik zvuči bezvezno i obično, petty criminal, otac alkoholičar, malo inteligentan, njnjnj. he went cross-country travelling with kerouac! ha! a lik cijelu knjigu napisao, koja je novi svemir, a to navedeno u jednoj natuknici. a zapravo je krao aute da bi u njima ševio djevojke i onda bi vratio aute i sve mu je bila zajebancija i bio je skroz lud i nenormalan. i to je tak lijepo :( ljudi nisu sam ono što možeš navest pod fakte meni se osobito ne sviđa ovaj tip, al hej ima priča o njegovoj smrti od keseya koja se zove the day after superman died. pa zabrij da tebe netko nazove supermanom. mora da je bio neki impresivan lik! i hvala bogu da je tako |
samo magli pripadam
|
brzo brzo brzo ulovi laptop ugasi ovu usranu stranicu koja te uopće ne zanima sam blejiš nad njom i imaš osjećaj lagane mučnine u želucu i praznoumlja u glavi sam zgasi brzo prije neg izgubiš taj trenutak inspiracije zapravo ne inspiracije jer ne znaš o čemu bi pisala, više inspiracije za samim činom pisanja sam čin pisanja release rijetko si sposoban za sam čin pisanja a u kontekstu ovog usranog bloga on je itekako lijep teško mi je ovako pisati ležim na krevetu naslonljena na jastuk i podlakćena sam nekak čudno i nemam flow između prstiju i misli fuj baš aaaaaa sad mi je taj položaj postao tako grozan češem se iznutra idem promijeniti ok sad sam sjela uspravno i moram reć da pisanje posta na laptopu nije ni približno zadovoljavajuće koliko je pisanje posta na kompu. pisanje generalno. ove tipkice su nekak slabašne i male tj plitke tj kratke dok su prave tipke na tipkovnici duboke i naprave onaj BAM zvuk i taktilni doživljaj koda nabijaš po njima i ruke ti se sam prospu i štrikaju štrikaju. tako sam danas proživjela neke čudne emocije kao prljavština koja izvire iz najdubljeg kutka utrobe grada, ona zmazanoća nakupljena na kolodvoru i zlobni ljudi koji tupkaju posvuda kao barbike iz čijih trbuha očekuješ malu odurnu abominaciju od aliena koja zapravo upravlja njihovim bićima susrećete ih svaki dan sigurna sam i čudne kao stajanje na pozornici zmazane kose, dugih prljavih noktiju oguljena laka, nečista lica dok te gledaju s povećalom lupom ili neugode kao lagane napaljenosti osjećaje službenosti kao hodanje po jajima, brojanje dlaka, pipljiv posao. fake smile. šta da čovjek radi umjesto lažnog smiješka? gledanje u daljinu? probat ću. sve te emocije na kraju dana (sad) pokušavam ih se riješit pokušavam ne razmišljat o svemu što mi je danas ušlo u biće a čemu nisam smjela dopustiti da mi uđe u biće. i razmišljam kako sutra želim biti svjetlost, kako želim prvo izdahnuti sva ta iskustva dana, i riješiti se prošlosti u potpunosti, izbaciti sve prošle misli iz glave, pa čak i dobre, i ostati u sadašnjosti i budućnosti. kao svjetlost. ali ne ni kao svjetlost nego možda kao nasmiješeni buddha http://kedarphotography.files.wordpress.com/2009/06/buddha-smile.jpg kojeg nitko ne živcira kojem ne smetaju zlobni ljudi ni nakaze ni neugode. koji je u sebi stalno. koji nikad ne odleti, koji je sabran. sabran. i koji se ne smješka lažno. koji nije stalno žedan (a ja jesam) i koji nema problema sa sinusima (a ja imam). možda ne ni nasmiješeni buddha. možda keanu reeves http://visboo.com/img/08062010/91554.jpg ili pak... berger http://www.maryellenmark.com/text/magazines/life/images/100Z-217-055.JPEG? ili jack kerouac http://2.bp.blogspot.com/_XohdunuASNI/S8NKDCwEY0I/AAAAAAAAAbg/8pk9O7BbniY/s1600/jack+kerouac+with+a+pipe.jpg OU JEA FOXY masu zgodniji od neala cassadya sto put, koji je slijedio i slijedio iako nije bio dio ekipe na početku ali slijedio je i išao za njima jer su za njega the only people for me are the mad ones the ones who are mad to live mad to be saved desirous of everything at the same time the ones who never yawn or say a commonplace thing but burn burn burn like fabulous roman candles exploding like spiders across the stars. podsjetila sam se opet tog citata sada, kada sam opet otvorila tu knjigu. razmišljala sam o njoj u osmom razredu sam ju prvi put pročitala jer sam čula da je dobra, kultna, BEATNIK o kako mi je imponirao taj pojam u osmom razredu, pravi kuleri nisu bili hipiji nego beatnici, htjela sam biti beatnic i najdraži pjesnik mi je bio allen ginsberg, samo zato jer je bio beat. beat. kako dobro. i tako mi je i ta knjiga bila- iako sam ju tad malo pročitala na silu, nisam baš uživala u njoj osim na neki uvrnut način jer je beat i jer se meni sviđalo beat i jer sam ja htjela biti beat. sviđala mi se IDEJA on the road. kao i s mnogim stvarima u životu kod kojih ti se samo ideja svidi. filing. onda drugi put, drugi srednje, čini mi se. znam da je bilo negdje oko razdoblja kad me hvatala kriza s onim... dobro nije bitno znam da je bio drugi srednje. i da mi je opet imponirala, ali ne zato jer je beat, nego zato jer je beat. ne zato jer mi se beat sviđao, nego jer su mi se sviđale potpuno nove stvari, jer je beat pao u zaborav, jer je indie bio novi beat. i onda kad sam opet pila iz izvora beata, stala sam u divljenju. "pa ovo je skroz kul". treba bit EKLEKTIK, zaključih. mogla bi ja tako živjet, pomislih, ali nisam kužila o čem priča, još. kužila sam o čem thom priča, ali ne i jack. drito se ne bi žalila. i sad treći put kad sam ju uzela u ruke tek temeljito proučavam. i osjećam ju. prvi put osjećam tu mladost koju kerouac opisuje, u potpunosti drukčiju od moje, ali istog duha. DUHA MLADOSTI klišej lol. al uglavnom, prvi put ju osjećam. neispunjena moja mladost ali nazirem o čem se svem tu radi. uglavnom pokušaji uživanja u raznom šitu i pronalaženju tog momenta u kojem si zen isto koliko si euforičan i desirous of everything at the same time. ne razumijem ljude koji nisu. sve što mi je u sva tri puta ostalo isto je to da sam zapamtila od prvog puta, i isto mi znači od prvog puta, i sjetila sam je se svaki put po prvi put, tisuću puta, the only people for me are the mad ones, i vječna je. nema kerouac puno vječnih, nacifrano piše, ali pazi na svaku riječ koju stavi, jer zna koliko su bitne. ali ova je vječna. samo magli pripadam. mislim da su svi iznutra svemir u tišini. prije ili kasnije, veći ili manji. nije bitno. oprost. ljubav. razumijevanje. tolerancija. istinska ljubav. dosta barbika, volim vas barbike, sve barbike s alienima u buši na svijetu, ne dirate me. toleriram vas. nisam iživcirana. aggitation nation dosta stresa ali dosta i zaborava sad prelazim na bitne stvari dosadan je to nije to ali fali mi pažnje s čime to zamijeniti ako ne s dosadnima? CAP? tek shvatiš da ti fali pažnje kad dobiješ pažnje. masna kosa koja ispada. sjetim ga se tu i tamo tako jako želim odrezat nokte i skinuti lak i oprati kosu tako me smeta moja koža hoću se izribati dok ne umrem sutra ću danas sam razmišljala da li imam problema s robom, znači da li se presvučem 49839 puta jer to zapravo reflektira moje unutarnje nezadovoljstvo? isuse tako želim izdahnut te neke stvari. koče koče i ne izlaze, a znam da mogu. samo da izdahnem s dimom...nečeg. šta sam krenula pričat sjetim ga se tu i tamo. i shvatim da mi klizi iz mozga. nisam htjela zaboravit. ne sjetim ga se toliko intenzivno i toliko često i pretvara se u jednu od o nih maštarija, samo što leptirići više nisu toliko jaki kao da se radi o stvarnoj osobi. znači 4 mjeseca ti treba da zaboraviš 2 dana. fuckin' a! na kraju dana all that matters is, bi li radije psiho manijaka ili vječnu dosadu? |
