|
nekad ne mogu vjerovat kolko je ovaj blog star i kolko sam ja stara. vrijeme sporo teče dok ti svaki trenutak traje tisuću godina. a traje već par godina. od prvog srednje se prebacilo vrijeme u slow mode. otkad prvi put pogledaš oko sebe za istač. eventualno je na trenutke bilo fast. al osim toga, kurac. ne mogu opće vidjet ovaj blog. smiješno je, imam 70 postova u otpadu. koje sam pobrisala naknadno jer nisam htjela da [previše] dokaza moje [prevelike] nevinosti stoje negdje. stalno. imam 40 postova skica. to je kad nešto napišeš i onda ne klikneš objavi nego spremi. ne klikneš zabilježi nego zapamti. i 262 objavljena. objavljena. 262 raspoloženja koja sam odlučila zabilježiti kao objektivnu istinu, istinu za mene, objektivnu istinu za moj život. u onim trenucima kad znaš da si iskren, to je objektivna istina za tvoj život. a ostale trenutke nisi siguran, jer se, vrlo vjerovatno, samozavaravaš. lol :( 263 |
