zašto sam ja u pravu
|
kada idealiziram svijet oko sebe. dvije teze prva je odrasteš misleći da moraš ostavit nešto iza sebe ostvariti romantičnu ljubav brak djecu i balans između profesije i obitelji i odlaska u teretanu na poso kuća. poso. poso. serem zanemari sve osim romantična ljubav čak i 'moraš' ne, zanemari čak i 'romantična' uzmimo samo pojam ljubavi. prva teza je da te društvo natjera i usadi ti tu neku ideju ljubavi, da moraš voljet, da moraš biti voljen da bi tvoj svijet funkcionirao. i sad, ak ti to ne ostvariš, ti si propao. možeš isto tako biti mrtav, sasvim je svejedno, nitko te ne voli, ti nikog ne voliš, nemaš razloga realnog za život. društvo te znači uvjerilo u to. također, društvo te uvjerilo da je altruizam realna pojava i da je nesebičan sam po sebi. (ali ti znaš da postoji samo sebičan altruizam jer razmišljaš izvan društvenih okvira) društvo te uvjerilo da postoji realna ljestvica dobrog i lošeg i manje lošeg i više dobrog. te da se moraš prilagodit tome i normama i očekivanjima drugih i svoje uloge u njemu. ALI ti si alternativac i svjestan si toga da je to sve zavjera svjetskih vođa i da Zapravo ne postoji stup morala koji pluta i vodi nas kroz život, nego da ti sve to skupa usade. usade ti društvene uloge u kojima se moraš nać i prilagodit. ISTO TAKO, društvo ti usadi da sa 50 godina ti moraš imati obitelj iza sebe, ili ajde kao alternativu eventualno možeš bit spinster (iako je to manje prihvatljivo jer naime u pojam spinster ulazi i sebičnost i self-absorb-t-i-o-n-:?-) ali opet, kao alternativac, Shvaćaš da je to sve b u l š i t i da ti možeš biti zadovoljan bez trunke ljubavi u svom životu, i možeš si nać neš s čim da se baviš i sam sebi izgradit novi sustav vrijednosti gdje je biti spinster prestiž. da li je ovo sve samo izlika ljudi koji fejlaju u voljenju, koji ne znaju voljet, koje mama nije dovoljno grlila, pa vraćaju društvu dokazivanjem da je njihov ego veći od malograđanskih kućanstava i rasplodnih vjenčanja? da li oni podsvjesno osjećaju da nisu sposobni voljet iz xy razloga pa izmisle da im je dobro samima sa sobom i na kraju u to i sami povjeruju? jer teza broj be upravo kaže da je prvo došla ljubav onda društvo da postoji nešto što nas vodi kroz život i da postoji realna moralna ljestvica koju svi više ili manje osjećamo da imamo odgovornost prilagoditi se društvu kao zoon politikon jer vjerojatno postoji razlog zašto je tako kako je i zašto je Normalno imat djecu i muža sa 50. i onda ja kažem ak ću ja bit solo u 50etoj bez djece, prvo ću se masu drogirat da se izguštam jer ću ionako umrijet pa se nema smisla štedit, a onda ću umrijet. biljke i šivanje i kavice s curama me neće ispunit duševno. penis žigola me neće ispunit duševno. volontiranje me neće ispunit duševno. bit ću neispunjena duševno. jer želim muža u 50etoj. želim djecu u 50etoj. jebo me pas želim i unuke u 50etoj. i onda pomislim, jebote kaj ak je teza 1 točna. kaj ak me društvo fakat je naučilo da ne mogu odrast solo, da trebam voljet i biti voljena jer sam manje vrijedna ako to propustim? kaj ako se samo trebam naučit na biljke, šivanje i kavice i onda će mi to zamijenit obitelj i muža na kakav-život-želim-imat-kad-budem-stara-i-naborana wish listu? (muž je figurativno za ljubav a djeca figurativno za ostavljanje traga ljubavi iza sebe :?) i čak razmotrim ovo. al onda skužim da to povlači da nema ljubavi nepostojanje ljubavi (ne samo romantične jasno nego i prema srebrnom snijegu koji je zasuooo :?) povlači nepostojanje lijepog, nepostojanje topline i žara i strasti prema svijetu, životu, univerzumu, onoj dječjoj fascinaciji koji proživljavam svaki put dok listam miki maus strip (jednom u zadnjih 10 godina) ili jedem neki fantastični sladoled ili mi bude tolko dobro na koncertu...da se ne sjećam kad je bilo bolje. ili kad skužim da je neka pjesma najbolja ikad (a to se desi 7 puta dnevno). i onda jebote možda sam naivna ili idealiziram svijet al jebeno ne vjerujem da mi je netko usadio da naučim šta je ljubav i da se moram ponizit pred tim i uskočit u ulogu žene jer to znači da sam pametna životinja (ako ne i glupa izmanipulirana životinja) a ipak ne volim da me itko naziva životinjom. e pa nećeš. (jasno mogu vjerovati NAUČILI SU ME DA MISLIM DA NISAM IZMANIPULIRANA ŽIVOTINJA AL ZAPRAVO JESAM) (AL ONDA NE BI BILA ups caps opredijeljena za drugu neg za prvu tezu jasno pa ovo ne bi ni pisala očito al poglavito- ne bi mi bilo lijepo nikad- i živjela bi u medici. šta je fuj.) i ne neću ić u ekstreme ne mislim da se trebamo prilagođavat očekivanjima nit da itko to traži od nas jašta rođeni smo slobodni ako ne skroz tyl |
