it's just a restless feeling by my side
|
ne znam nedavno sam konačno do kraja pročitala visoko podignite krovnu gredu, tesari/seymour uvod od salingera( -91- :s) i nekak čini mi se kao da salinger predstavlja čitav jedan svijet smirenosti i odličnih knjiga i života u kojem istražuješ zen učitelje iz srednjeg vijeka i opskurne tekstove filozofa koji se ne guraju u bold u knjizi iz filozofije i uzimaš misli u njima toliko za ozbiljno da razmatraš nad njima i citiraš ih. i ćila i kupanja u moru toplom i lakiranja noktiju i slikanja u širokoj bijeloj odjeći dok piješ čaj i međuljudskih odnosa koji su toliko jasni da to boli dok čitaš što je seymour pisao u dnevnik o svojoj ženi i koliko ju razumije i voli u svom razumijevanju i koliko prozre svaku najmanju promjenu u njenom raspoloženju, poželiš se udat za seymoura :D al na stranu to, to je taj jedan intelektualni, sigurni, ali rizični svijet jer ponekad je jednako ograničavajuć koliko vrata otvara ponekad je lakše bit glup i neznat o čem se radi i bit nevin kao dijete dok si pametniji primjećuješ stvari koje ne bi trebao. rizik od dosade i depresije. i onda drugi svijet koji se kontrastira u salingeru je onaj u koji uđem čim zatvorim knjigu svijet u koji sam se sama uvukla- svijet bezumnih izlazaka i bacanja para na gluposti, nezrelosti, opterećivanja sa sitnicama, propalih pokušaja i prilika i cuge i previše cigareta previše kave previše... brzine i premalo humanosti premalo simpatija premalo sabranosti svijet gdje bacam vrijeme, dok bi mogla raditi nešto intelektualno. pripremat se za grčki. prevodit antigonu. učit za državnu maturu. osigurat si neko sigurno znanje. ali kakvi su odnosi u tom svijetu? u tom svijetu nema seymoura. nema onog koji see more-a, vidi više, ti nisi taj. nemaš treće oko kao on da osjetiš fluktuacije raspoloženja svoje žene. ja zapravo želim biti seymour i znati i osjećati i biti čvrsta kao stijena- svi veliki duhovni vođe kroz povijest su imali dvije osobine- bili su sabrani i bezbrižni. želim biti sabrana i bezbrižna i stijena. a opet izbjeć sudbinu koja je sigurno zapečaćena u salingerovom i seymourovom svijetu- njegovo odljubljivanje od žene i konačno, samoubojstvo. nažalost tako je to makar metaforički balans? |
