winter kept us warm
|
haha prije tjedan dana sam otišla u knjižnicu i posudila si neke knjige o mozgu i svemiru i umjetnosti :S sad stoje na stolu. zapravo ne znam kad sam to posudila ni zašto. zbog tog impulzivnog osjećaja zainteresiranosti za sve. i mislila sam si pa moram nešto poduzeti? ali me tolko nije briga da mi se neda pomaknut ruku da si približim "mozak" i naučim nešto korisno? e točno to ? duševna gluhonijemost :S hit the bottom to escape haha more like hit the bottom to feel like shit , rekla je ona da. i prolazne stvari i situacije tolko iscrpljuju da je to odvratno. 7568 kava dnevno i 9759 bezosjećajnih pozdrava dnevno i 8374 umiranja od smijeha dnevno i 3248 pomišljaja na riječ i crtež i misao RAINDROPS dnevno ti isiše unutarnji život? eto crtež raindrops je nastao u 16stoj gimnaziji prošle godine dok sam sjedila na nekom satu i pravila se da pišem i slušam a u bitstvu sam imala slušalice ispod tada duge mi kose i slušala "sit down stand up" i brojala koliko puta thom kaže raindrops te toliko puta napisala raindrops u bivšu mi najdražu bilježnicu koja je bila ista kao i sadašnja. a sve je isto i kao i sadašnje bilo? ne napredujem uopće? sve se mijenja a u biti ostaje isto :S ko neki paralelni svemiri :S dobro uglavnom tad sam pomislila kako mi to raindrops savršeno opisuje duševno stanje jer sam osjećala da mi se duša kapljičasto razdijelila i sad pada u neki ponor u 39837593485775 dijelova kao da se teleportira ali ne teleportira se nego pada znate ono kad se nešto teleportira pa se molekularno razdijeli i sastavi ponovno na nekom drugom mjestu e tako mi je i duša s tim da nije bila molekularno nego baš kapljičasto kao ulje na vreloj tavici ili sukišica u tužno rujansko jutro. i sad bi mogla opet taj raindrops nacrtat i u biti znam da je debilno šta ne osjećam jer znam i ZAŠTO ne osjećam, zato jer mi škola ide na kurac i isisava iskonsku depresiju i nadomješta ju sa prizemnom ovodanašnjom racionalno-razložnom depresijom koja je jednostavno bezveze jer nije zabavno znat zašto ne osjećaš? a znam zašto. zato jer se moram rano dizat. i ić. i ostat. i mora mi bit hladno. i mora me sve zanimat ali ne smijem imati dovoljno elana za ispunjenje biločega, obaveze, želje. pa me to mora smetat. nema izlaza :S jasno ekipa ovo ono iskreno jebeno nam je idemo na kave, markamo, jedemo jabuke za užinu i tako to, ali dragi mi kalthir je to upravo savršeno sročio isuse: ali ono što mi najviše smeta? svakodnevnost svakodnevnih razgovora. "da, i onda sam ja to." "pa da, i ja sam to bio neki dan." "pa sam onda mislio to i to, ali ne mogu jer to. btw. čuo sam da je to i to." "ma da? jebeno." kolotečina. mislim oke, sad tu sjedim od jutra i ništa ne radim, ali to nije izgovor za to da se apsolutno ništa nije dogodilo. da, ekipa. volim ih sve do reda. ali za tjedan dana se nećemo sjećat da se šupe skršila po stepenicama? više se nećemo plakat na foru sa naprtnjačom i škarama i šupom? zaboravit ćemo? kao i vatrogasce? ništa se važno zapravo nikad ne dogodi? jer ništa zapravo nije važno? ni ovaj retajski post? ni moj retajski blog? ni moje retajske neutemeljene opterećenosti? ni moje godine? ;) ni impulzivni nagoni nikakvi ni ništa ništa NIŠTA i SVE. a važno je imat stup morala. jer ga pedagog ima :( a važno je bit kao pedagog jer je važno bit utjelovljenje seksipila mislim :( drugim riječima daj nek netko posluša moj savjet i posudi si u obližnjoj knjižnici THOMASA BERNHARDA. ili midland na stilfsu/da ili imitator glasova ili gubitnik. |
