trenutnih/uvaženih top 5
|
RADIOHEAD-KID A Prvi put kad sam ga preslušala sam bila na plaži. Ležala sam u hladu i pokrila si lice ručnikom. Pokušala sam pobjeći iz ovog svijeta i iz isfrustriranosti činjenicom da još tri tjedna moram provesti na moru sa roditelijma. Nikada prije nisam čula ništa slično. i have never heard anything like this before. To je rekao novinar koji je svjedočio prvom koncertu električnog Boba Dylana davne 1965. Na večer kada je izumio rock. Kid A čini rock djetinjastim. Bilokakva naznaka da je to rock je apsolutno besmislena, bilo to rifovi, ritam, i tako dalje. Uspoređivanje ovog albuma sa drugim dobrim rock albumima je kao uspoređivanje ogromnog punog prekrasnog akvarija sa plavim šmirgl papirom. I ne zato što je to ambijentalna elektronika, acid jazz ili fusion ili bilo što drugo. Bilokakve klasifikacije ovdje su potpuno nevažne. Nisam znala dali zvukovi dolaze ili odlaze. Sa svih strana samo mumljanje. I onda se oformio glas. Everything in it's right place. Radiohead su konačno Radiohead. Thom ponavlja mantre poput there are two colours in my head i yesterday i woke up sucking a lemon. Tada, u tom trenutku, bila sam u drugoj sferi. Dosegla sam svojevrstan emocionalan trans. Od tada nadalje si pod potpunom ovlašću Kid A. Kroz iduću pjesmu kao da padneš u san da utvrdiš svoje postojanje, i da te najjača stvar na albumu, The National Anthem, trgne iz sna. I poslije te doze acid jazz orgazma, slijedi najljepša Radiohead pjesma ikad. How To Disappear Completely. No, neda mi se secirati albume na pjesme. Zanijela sam se. Možda bolje da citiram. The experience and emotions tied to listening to Kid A are like witnessing the stillborn birth of a child while simultaneously having the opportunity to see her play in the afterlife on Imax. It's an album of sparking paradox. It's cacophonous yet tranquil, experimental yet familiar, foreign yet womb-like, spacious yet visceral, textured yet vaporous, awakening yet dreamlike, infinite yet 48 minutes. It will cleanse your brain of those little crustaceans of worries and inferior albums clinging inside the fold of your gray matter. The harrowing sounds hit from unseen angles and emanate with inhuman genesis. When the headphones peel off, and it occurs that six men (Nigel Godrich included) created this, it's clear that Radiohead must be the greatest band alive, if not the best since you know who. Breathing people made this record! And you can't wait to dive back in and try to prove that wrong over and over. RADIOHEAD- OK COMPUTER Ovo je prvi album ikad koji je inteligentno izrazio mržnju prema svijetu koji je zamijenio ljudske emocije i karakter sa robotiziranim ponašanjem u nadi da će ispasti profesionalnijim. Nema čovjeka koji ima imalo integriteta da se ne poistovijeti sa ovim albumom. I osim toga, Ok Computer oslikava desetljeće. Kao da je netko uzeo srž devedesetih i umiksao ju u album. Kao da je u njega utkana emocija, ljepota i prekrasna glazba i najvažnije- liriksi. Pravi. Liriksi. OK Computer is like tossing David Bowie, old U2, Spacehog and lots of Pink Floyd into a blender and pushing the 'kill' button. NEUTRAL MILK HOTEL- IN ThE AEROPLANE OVER THE SEA "When you were young..." Ovo je zbilja iznenađujuć album. Prvi put kad sam ga preslušala mi nije baš bilo jasno zašto je Marija toliko bila oduševljena sa Neutral Milk Hotelom. Ali kad jednom kreneš čitat lirikse. To je toliko prekrasan i osoban album. Doslovno ima mind-blowing izraze, slike, imiđe, melodije, stvarno, savršen je. Kao neka bolesna ispovijest nečijeg života. Oduvijek sam voljela kad sve i ma neku podlogu. Ne znam zašto, ali ljepše mi je kad su stihovi potaknuti stvarnim događajima, bilo to stvarne emocije ili baš stvarni konkretni događaji. "now how I remember you/ how I would push my fingers through your mouth/ to make those muscles move" "semen stains the mountaintops" "I know they buried her body with others/ her sister and mother and 500 families/ and will she remember me 50 years later/ I wished I could save her in some sort of time machine" I keep thinking of "It's Alright Ma, I'm Only Bleeding," and one of Dylan's truest lines: "If my thought-dreams could be seen/ They'd probably put my head in a guillotine." Aeroplane is what happens when you have that knowledge and still take the risk. wilco- yankee hotel foxtrot To je jednostavno. Dobar album. Slušljiv. Drag. Lijepih iskrenih liriksa. Cjelovitih pjesama. Jebemu neda mi se više ovo pisat. Sutra dovršavam. Valjda. mislim da ću stavit bss. i ne znam kaj još. sufjana. i argh ove liste su tak retardirane. kog briga kaj ja volim. ni sama ne znam. uostalom. |
