Udri Mehooo! (samo nemoj po glavi, i ovako sam glup)
Uskoro će i tekst jedan a do teksta malo pjesme - Razonoda time
Prva pesma, socijalna tematika, prava za ovo vreme krize i sveopšte neimaštine. Da je baš socijalna dokaz je da je snimana u nekoj mehaničarskoj radnji čiji gazda je verovatno onaj puniji gospodi u sredini oko kojeg u početku pesme lete muve.
Da se dočara koliko žele biti socijalni reč je mehaničarskoj radnji koja popravlja tomos mopede, ima ih u izobolju u spotu.
Neko se možda seća onog crtanog gde na kraju tržiš Juru u nekoj neurednoj slici, e pa pozabavite se traženjem tomos motora, ako pogodite o kojima modelima je reč vi zaslužujete titulu pravog Tomos fana!
Tema: Do kad će narod jest pitu krompirušu, kad će se konačno vratiti ona sa mesom?
Druga pesma me zaintrigirala samo zbog svog naslova koji je pravi treš, "Cure skaču i žvakaće žvaču" treba ipak imati mozga (ili ga neimati nikako) da se ovakav naslov smisli, a tek jezik da se izgovori, poput onoga škaviškafnjak ili kako već, ako vam je dosadno a želite poboljšati lingvističke sposobnosti pokušajte u 10 sekudni 10 puta reći naslov pesme. Ja sam pogrešio već u prvom putu, zato je bolje da se zadržim na pisanu a ne govorenju. Disko-šargija, endžoj!
Sišli smo s uma u sjajan dan,
Providan, dubok, - nama, draga, znan;
I svetkovasmo ocepljenje to
Od muka, sumnje, vremena i sto
Rana što krvave ih vređao je svet:
Ljubavi naše plav i nežan cvet.
I opet sila zgrnulo se seta
U bolnički nam mirisavi vrt;
Posmatra gde se dvoje dragih šeta,
Srećno, i hvale onaj život krt
Što ostavismo. Daleko od njih
Sad smo, a oni žale mir naš tih.
Oni baš ništa nisu znali šta
Dovede tu nas. - U cveću smo išli,
Slaveći strasno osećanja ta,
Zbog kojih lepo sa uma smo sišli.
U novom svetu dobro nam je sad,
A svet o njemu dobro i ne sluti;
Sumnja u ljubav - najteži nam jad -
Mino i čase blažene ne muti.
Iz prošlih dana ljubav i znak njen
- Spojenost srca - ostala nam još
Naš život ovde svetao je tren,
Srdačan, krotak. Onaj život loš
U kome znanci, rodbina ostaju,
Nevinost našeg ne poznaje sveta;
Životno vino, srž nedostaju
Njima, a glava njihova im smeta.
A naših srca jedan isti zvuk
Beleži draži i vremena huk.
Jer mi smo davno, verna draga, - je li? -
Iskidali konce što nas vežu
Za prostor, vreme, tonove i boje,
- Lance života što zveče i stežu;
Jer mi smo možda, sami tako hteli
Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.
I gledaju nas zato što idemo
U košuljama belim parkom ovim,
Gde bolnički se miris širi jak;
Ne znaju dražisa životom novim,
Ljubavi naše neumrle znak.
... Gle! očima im trepti rosa nemo...