nedjelja, 16.09.2007.

Čobani godine









- 11:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Komentari On/Off

  • Dobro došli na stran'ce
    Johnny bloga







    On je opet tu!

    Svijet u boci

    Junac

    Alexxl

    Sunny



    Svetkovina

    Sišli smo s uma u sjajan dan,
    Providan, dubok, - nama, draga, znan;
    I svetkovasmo ocepljenje to
    Od muka, sumnje, vremena i sto
    Rana što krvave ih vređao je svet:
    Ljubavi naše plav i nežan cvet.

    I opet sila zgrnulo se seta
    U bolnički nam mirisavi vrt;
    Posmatra gde se dvoje dragih šeta,
    Srećno, i hvale onaj život krt
    Što ostavismo. Daleko od njih
    Sad smo, a oni žale mir naš tih.

    Oni baš ništa nisu znali šta
    Dovede tu nas. - U cveću smo išli,
    Slaveći strasno osećanja ta,
    Zbog kojih lepo sa uma smo sišli.
    U novom svetu dobro nam je sad,
    A svet o njemu dobro i ne sluti;

    Sumnja u ljubav - najteži nam jad -
    Mino i čase blažene ne muti.
    Iz prošlih dana ljubav i znak njen
    - Spojenost srca - ostala nam još
    Naš život ovde svetao je tren,
    Srdačan, krotak. Onaj život loš

    U kome znanci, rodbina ostaju,
    Nevinost našeg ne poznaje sveta;
    Životno vino, srž nedostaju
    Njima, a glava njihova im smeta.
    A naših srca jedan isti zvuk
    Beleži draži i vremena huk.

    Jer mi smo davno, verna draga, - je li? -
    Iskidali konce što nas vežu
    Za prostor, vreme, tonove i boje,
    - Lance života što zveče i stežu;
    Jer mi smo možda, sami tako hteli
    Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.

    I gledaju nas zato što idemo
    U košuljama belim parkom ovim,
    Gde bolnički se miris širi jak;
    Ne znaju dražisa životom novim,
    Ljubavi naše neumrle znak.
    ... Gle! očima im trepti rosa nemo...

    Sima Pandurović