NEPOVEZANE MISLI...
Ponijela me nostalgična melodija…razmišljam ja…sretna sam…i dalje je sve na svom mjestu, možda čak i bolje posloženo…tko bi ga znao…
Fascinantni su ljudi…možeš ih vječno promatrati i svejedno ih nećeš pročitati, bar ne u potpunosti…
Nikako da nauče razliku između ljubavi i posesivnosti…čemu potreba za vlasništvom nad osobom koju navodno volimo?
Jedna meni draga osoba takve je ljude nazvala emocionalnim pijavicama…pojam koji je u potpunosti jasan…
Samo ne znam glume li nam ljudi na samom početku, pa to stvarno ne uspijemo vidjeti, prepoznati,ili se s vremenom pretvore u kamen koji nas guši, opterećuje, jednostavno teret koji vučemo za sobom ne shvaćajući kada je draga nam osoba postala gotovo pa neugodna obaveza??
Nikako da naučim prestati davati šanse, uvijek iznova i iznova i iznova pokušavam biti dobar ili bar donekle pravedan samaritanac, tražim opravdanja za zlobu, postajem spužva…i tako u krug, nekakav nezaustavljiv ciklus…
Recimo da učim prihvatiti stvari onakve kakve one jesu, polako i sigurno, ljudi jesu postali sebični, i oni rijetki biseri baš nekako sjaje u masi…
Samo da i oni ne odustanu…nek se ne promijene…
Sigurna sam da se sve događa s razlogom, iako se tako ne čini, uvijek treba gledati dugoročno, tamo negdje, u malo daljoj budućnosti, bit će jasno zašto su se stvari odigrale baš tako, i imat će puni smisao…
Za sada uživam u svojoj slobodi, bez imalo grižnje savjesti, osjećaja krivice, za promjenu mislim na sebe…i tako je dobro!
15.04.2006. u 20:07 |
2 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
travanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Što bi ovo trebalo biti...
"... Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u životu ponavljaju.
Zatiče se često u situacijama s kakvima se već suočavao, tada zapadne u malodušje, misleći da uopće nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teškoće.
"To sam već prošao", žali se svom srcu.
"Doista, prošao si", odvraća mu srce. "Ali nisi nadišao."
Na to Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu-jedinu svrhu : naučiti ga onome što ne želi naučiti..."
- Paulo Coelho -
Moj mail
joey_5@net.hr
Obvezatno čitam :
Immigration
Feel da pain
Xavdre-meni je mrrak :)
Životne podvale
Anđeo sgreškom
Angys
Pustinjak-još se uvijek nadam da će se vratiti
I to je dio mene...
Moja mala svaštara punit će se u naletima kreativnosti (čitaj : ili sam bila u takvoj banani da sam depru liječila slatkim pa me sad pere grižnja savjesti ili sam tako sretna da želim da to cijeli svijet zna)Glavno da se družimo...
Ljubavna pjesma
" Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, naprimjer : "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkada je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je posuta zvijezdama i ona je uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali tako sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova,
držao u svam naručju, moja je duša
nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi zadaje,
i ovi stihovi pslijednji koje za nju pišem. "
- Pablo Neruda -