Odlicna knjiga kanadske novinarke Naomi Klein. Prvi put procitala 2002, po drugi put nedavno. Prica o globalizaciji trzista sa mnogo gubitnika i pokojim mega pobjednikom. Novinarka je godinama istrazivala neljudske uvjete u kojima se proizvodi nasa zapadna markirana roba (usput, ova knjiga me odvela do jos jedne odlicne):
No da se vratimo Naomi, njena knjiga se smatra najboljim stivom kriticara globalizacije. Sto imaju Nike, Daimler-Chrysler i Coca-Cola zajednicko? To sto su "globalni igraci", dakle glavni glumci koji igraju na najvaznijim svjetskim ekonomskim pozornicama. Ono sto je mozda bila prvotna ideja napretka i liberalizacije na svim svjetskim trzistima - pretvorilo se u moderno robovlasnistvo tkz. 1 cent nadnice.
No u No Logo cete upoznati bas tu, drugu stranu medalje. Zbog prirode posla procitala sam vise knjiga na temu pro i kontra globalizacije. Ovo mi je jedna od najdrazih. Bez uljepsavanja o tome koliko zapravo kosta nasa povoljna majca made in Asia, koliko djecice je na njoj radilo, kako izgleda moderno robovlasnistvo koje mi jos i financiramo.
Siromasni postaju jos siromasniji, a bogati jos bogatiji. Na zapadu se ostaje preko noci bez posla (pogotovo niskoobrazovani, koje je ionako najlakse zamjeniti) jer proizvodnja seli u zemlje u razvoju, podupire tamo militaristicke rezime, izrabljivanje i neljudske radne i zivotne uvjete - glavno da je JEFTINO. Jer tako diktiraju potrosaci. Ruku na srce, i vi ste najsretniji kad nadjete nesto da dobro izgleda, djeluje kvalitetno i kosta pola od onog sto ste mislili da kosta.
Knjiga je izdana u pravi cas i s pozadinom WTO ministarske konferencije u Seattlu, dobila zasluzeni medijski odjek. Kljucni pojmovi ove knjige: sweatshops, culture jamming, corporate censorship, McJob
Knjiga je dobila sljedece nagrade.
• 2000 First Book Award from The Guardian
• 2001 Canadian National Business Book Award
• 2001 French Prix Médiations
Ja imam hardcover jer jednostavno takva izdanja volim ali i dzepno izdanje nije nista literarno manje vrijedno.
Mozda su bas oni (slikano nakon 10satnog radnog dana ove djecice) sasili vasu novu fensi smensi opravu
Sam proizvod je postao nesto drugorazredne vrijednosti, promovira se lifestyle. Nike vam na novim reklamama ne nudi samo tenesicu. A ne. Nude vam: mladost, snagu, energiju, polet, dan koji traje 42 sata, posao koji vas cini sretnima, odlicnu liniju, muza koji vas voli i postuje. Sve to. Lifestyle. Govore vam da je sve moguce. Da ne pristajete na malo. Da ne ulazite u jeftine kompromise. Nude vam bas sve ono sto uskracuju vlastitim radnicima u tamo nekim azijskim zemljama.
Pardon, ne vlastitim radnicima. A ne, ne mazu oni svoje bijele ruke. Nemaju oni nista s time. Oni to sve prebace na dobavljace, subcontratore, subsubsubsontractore. I "ne znaju" sto se tamo negdje dogadja, koja to ljudska prava bivaju zanemarena, od kakvih to nadnica ljudi prezivljavaju
radeci po 15-17 sati u tvornici najtezi fizicki posao i tako iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. Kad kiksaju totalno premoreni, zamijene ih novim. Dovoljno je ocajnih tamo. Onda i njih izsaugaju koliko ide i ispljunu. Proizvod je postao sporedan. Organiziraju se sportska dogadjanja, koncerti, kulturne manifestacije, sve pod poznatim logom. Jer isti se mora povezati sa svim dobrim u zivotu, obicnu pricu o tenesicama ionako nitko vise ne kupuje.
Malo nam zamazu oci sa pokojom uspjelom PR kompanjom i mi svi sretni odahnemo (tko voli griznju savijesti dok gleda svoje nove cool tene?) kao sve je opet u redu, svi se volimo, sve za deset.
Zacas zaboravimo da svaki put kad kupimo takav proizvod, sudjelujemo u izrabljivanju. Alternativa ima malo, ali kao i uvijek najglasniju poruku salje novac. Pa kad potrosaci svoj novac potrose negdje drugdje, proizvodjaci pocnu misliti i mijenjati...
Prije 10 godina je bilo malo do nista bio proizvoda po trgovinama, a oni koji su htjeli organsko su bili egzoti koji se samo furaju na nesto posebno.
Danas, zahvaljujuci potrosacima - u svakom ducanu u Njemackoj, u zadnjoj rupi ima bio proizvoda jer si vise niti jedan ducan NE MOZE PRIUSTITI to ne prodavati. Jer onda nije konkuretan.
Isto je i sa bio/fair trade odjecom. O klopi sam svojedobno pisala dosta
http://jja.blog.hr/arhiva-2006-03.html#dan7 i http://jja.blog.hr/arhiva-2006-09.html#dan11 i http://jja.blog.hr/arhiva-2006-09.html#dan6, pa cu taj dio sad izostaviti.
Dakle prije nekoliko godina bi na upit o fair trade odjeci dobivali cudne poglede prodavacica. Sad ih ima u dosta ducana, mogu se naruciti online, lijepi su, nosivi i ne podsjecaju na jutene vrece kako je "bio" odjeca izgledala u svojim pocecima.
hess-natur, fairwear, true-fashion
Ostale cete naci ovdje http://www.oekoadressen.de/
Pamuk uzgojen na tradicionalan nacin donosi sa sobom uzasno puno kemikalija (tkz. pflanzenschutzmittel), bio-pamuk je skuplje proizvesti jer alternativa zaprasivanju kemikalijama jest ljudski rad, koji je pogadjate sporiji.
Ovakvu odjecu preporucam posebno alergicarima, cinite sebi i prirodi nesto dobrog. Bas zbog potrosackog pritiska, sve vise konvencionalnih firmi ulaze u bio-pamuk. Ne morate odmah tamo kupiti cijeli outfit. Kupnjom 2-3 rucnika vec ste podrzali cijelu stvar, a rucnici su im odlicni.
Mozda ce onda i bio-ponudjaci poceti i dizajnom vise slijediti estetiku a ne samo princip fairness-a. Dosta je tog prepoznatljivog "nature" dizajna koji ionako vole samo oni koji si kuhaju svako jutro makrobiticku kasu i piju samo biljne cajeve i jedu iskljucivo kruh koji su sami pekli.
Tekst cemo zakljuciti vedrijom temom, evo moje balkonske garniture i kad se pozelim zastiti od znatizeljnih pogleda, spustim ovo
Nisam htjela plastiku, naknadno sam zakljucila da necu ni aluminij koji na mom osuncanom balkonu moze postati prevruc za uzajamnu ljubav. Htjela sam kvalitetno drvo, htjela sam bijelo lakirano drvo i jos k tome stolice koje se podesavaju – trazila sam puna dva mjeseca, da ima sve kaj hocu i da je cijena manja od 1000 eura kakvu obicno mogu traziti za takve izvedbe. Stol se po potrebi sklapa tako da ce platzsparend prezimiti u podrumu...sad jos samo treba goste pozvati na finu klopu i uvaliti se ugodno do dugo u noc...
I moje nove ljetne tene, puno su zelenije i ljepse uzivo, a kako su tek udobne, tak mrezasto prozirne
I za kraj, danas radim tiramisu od jagoda. Mi obozavamo jagode, kad je sezona jedemo ih skoro svaki dan....
Ovaj tiramisu je neka ka verzija, tj ubrzana - smuti se 60 grama secera u prahu, 150 grama nekog neutralnog sirnog namaza i 2 zlice likera od jagode.
3 bjelanjka istuci, slag od 150 ml slatkog vrhnja i sve to pazljivo umjesati u onu sirnu smjesu. Jagode zmiksati u pire (moraju biti posteno zrele) a nekih 250-300 grama ostaviti po strani i prerezati na pola.
Dno vatrostalne zdjele prekriti zdrobljenim keksima ili zdrobljenim obicnim bijelim biskvitom, pospricati kavom, slagati onu kremu od sira i pire od jagode naizmjenicno. Prekriti s onim polovicama jagoda i drzati preko noci u hladnjaku. To mi je vjezba za vikend i rostiljadu.
ARTE:
Mozda ste sinoc gledali odlicnu temu veceri: Grad, predgradje, okolica, ima na arte stranici mala video uvertira http://www.arte.tv/de/woche/244,broadcastingNum=717020,day=4,week=18,year=2007.html te repriza koja upravo pocinje.
02.05.2007 u 22:30 njemacki film Katze im Sack (2005) musko-zenski odnosi i tome slicno...ovdje
Za ljubitelje japanskog filma ima 03.05.2007 u 01:35 (tehnicki se radi vec o petku) Raigyo - Zena u crnom donjem vesu.
06.05.2007 u 23:00 Uvala milijardera (dokumentarac iz 2006 Nizza i Cannes) tko tamo zivi i kako
08.05.2006 absurdna, tragikomicna i realisticna obiteljska drama o transseksualnosti iz 2004, tko poznaje njemacku kinematografiju, u filmu igra i Moritz Bleibtreu, Martin Weiß itd.
I naravno ako bih vam preporucila samo jednu jedinu stvar na ovom kanalu u sljedecih 10 dana, onda bi to bio kultni Limeni bubanj. Film je stariji (1978) i naravno po predlosku knjige Güntera Grass-a (knjiga naravno postoji odavno i na hrvatskom), svakako se isplati pogledati ovog filmskog klasicara, koji je jos davne 1979 dobio Zlatnu palmu
http://en.wikipedia.org/wiki/The_Tin_Drum
o radnji filma
Naknadno dodana slika vrta: