Upozorenje: razlog sporog ucitavanja stranice bi mogle biti 24 fotke u nastavku teksta.
Kao sto znate za Basel sam isla zbog koncerta. Sa velikm K. A ne kao oni zapadno-kapitalisticki fuckeri koji se nakon 55 minuta umore.
On nema specijalne efekte. Nema koreografije i ne pentra se i spusta po stangi - niti mu te kerefeke trebaju.
Napomena, ovo nisu moje fotke, nego nekog tko mi je dopustio koristenje istih. Na mojima, jako slicnima ali ne tako dobrima, ima uvijek ljudi koje ne zelim stavljati po blogu pa takve fotke saljem
na mail. Grad mostova, zgrada kolodvora, pa vrh gradske vijecnice, te primjerak moderne arihitekture
na koju su u ovom gradu posebno ponosni.
a na pitanje kako do Francuske
Grad mostova, mostovi koji dijele grad i drzave
Simbol grada (lijevo od broja taksija), ovaj simbol cete vidjeti svugdje.
Jedan grad i tri drzave. Ovo nije tekst iz turistickog vodica jer takvih imate u svakoj trafici, nego
moje osobno vidjenje grada na Rajni. Vozite se tramvajem i skuzite da ste svega 50 metra od
Francuske, i onda dodje najava preko zvucnika - za prijelaz na francusku stranu molimo uzmite broj
taj i taj. Dakle gdje ces, pa malo do Francuske, tramvajem 
Svicarsku verziju njemackog nismo pretjerano razumijeli, oni nas uvijek - jer mi pricamo sluzbenu knjizevnu verziju.
Gradska vijecnica:
Imaju odlicne slasticarne, prava umjetnost tamo "frustukovati". 
Imaju tradicionalne kuce caja, dobru poslugu i sve tak cukreno upakirano da bi sve, ma sve najradije ponjeli doma. I u tome uzivali u hladna zimska predvecerja. Preporucam Frey Confiserie am Bahnhof SBB Centralbahnstr. 9 kao i
Confiserie Schiesser, Tea-Room, Marktplatz 19 Basel.
Grad nam se jako svidio pa planiramo ove zime na jedan produzeni vikend - nude odlicne cjelovecernje voznje brodom uz fondue ili raclette veceri. Organiziraju se i posebne turisticke voznje vlakom (i mi bili na jednoj i jako nam se dopalo) gdje se sluze probrane svicarske delicije i linije nose nazive specificnih menija - Chäs-Express. Ili Käsezug gdje cete dobiti Raclette, Fondue, razne salate od sira, kolac od sira ili Gschwellti. Isto jelo u Njemackoj zovu Quallmann, a u Austriji Schelfeler. Dakle zelja nam je posjetiti 1-2 od ovih jezera: Bodensee, Obersee, Greifensee, Zugersee, Hallwilersee, Vierwaldstättersee, Brienzersee, Thunersee, Bielersee, Neuenburgersee.
Fin zivot - vani snijezi, hladno je, vi klizite brodom kroz noc, ugodno svijetlo svijeca, opustena atmosfera, priguseni zamor i zveket besteka i casa - eh tako se da zivjeti.
Ukoliko nemate zelju sve to pojesti na brodu, trazite restorane s natpisima - Käsestube, Fonduestube, Weinstube, Buurestube. Tamo vas cekaju nacionalni specijaliteti poput Pizokela, Polente, Berner plate, Bündner i Walliser Fleischteller-a, Älplermagronen-a. Sto je u ovo doba godine neizostavan dio kulinarstva i sastavni dio svih mogucih i nemogucih kombinacija -kesteni (kao kesteni i slag na pecenju sa divljaci). Mageronen jela ima u bezbroj varijanti recimo Heustock-Maggerone, Arbeiter-Maggerone, Mondschein-Maggerone, Heidi-Maggerone, Harakiri-Maggerone .
rustikalno, seljacko jelo
http://www.schweizer-kochrezepte.ch/rezepte/schweiz.html. Zakoniti kaze da su zene ovdje prilicno neugledne, moja malenkost kaze - muski isto. Svakako preporucam popiti kavu u Spillmannu, jest da su im cijene iznadprosjecne, ali takav je i pogled i usluga.
Mi smo se dan nakon koncerta jako kasno probudili, pa smo tamo obavili rani rucak, tak da smo sto se jela tice bili mirni - do povratka doma, a tad smo jelu u restoranu u vlaku. Dakle u Spillmannu preporucam carpaccio od tune sa dimljenim lososom (rolice), ja sam jos pojela juhu od friskih krastvaca,
on krem juhu od paradajza, a nudili su i lobster cream soup sa konjakom.
On je zelio pojesti kako kaze nesto "konkretnije" pa je narucio klopu za pravog muskarca - odrezak sa gljivama, sa rösti-jem i salatom. Odlicna klopa, ali zbog cijena ne bih se tamo mogla redovito hraniti. Uglavnom su restorantske usluge 40% skuplje nego u mom ionako skupom njemackom gradu, ako usporedimo istu razinu usluga i kategoriju lokala. Jako slican rucak smo dobili u Berlinu za 19 eura po osobi, slicna lokacija, ovdje duplo skuplje. Ne znam koliko su prosjecne svicarske place, pa ne znam jel to i njima skupo. Javni wc radi na kovanice i pokazuje koliko vremena ste platili, jos samo da snime tekst "ne smije vise kakiti, niste bas TOLIKO vremena platitli". 
Nauzila sam se kestena koji su u mom selu rijetka delicija, a u Baselu imaju kola sa biciklom i prodaju ih
doslovce na svakom cosku. Nudila sam i njega, al nije htio, pa sam smazala 2 vrecice, zacrnila si sve prste i jos ovlas potegla i po licu, da bude pasent, al koga briga. Miris me vratio u djetinjstvo...u zimske veceri...
Smjesteni smo bili na istom trgu na kojem je i bio koncert, razmazeno sam putujuci u zadnje vrijeme cesto unutar EU zaboravila preracunavati cijene...franci su mi pokazali da me napustila kondicija.
Mislim da smo bili u zemlji manje od sat vremena kad sam otkrila svicarsku verziju Douglasa, pa ovo pa ono, ipak kupila sam svega par skupocjenih cokolada. Od selidbe i namjestaja stana nije mi bas puno ostalo na racunu, a do kraja godine imam jos 4 sluzbena puta, pa biti ce prilike za shopping. Zacudilo me da se sve usluge placaju unaprijed. Naucila sam prvo primiti uslugu, a tek onda istu platiti - ovako smo platili i hotelsku sobu prije nego smo ju vidjeli. Kad smo kod hotela - sve je jako cisto. Kaze muzic kad i ja sa svojim okom sokolovim kazem da je cisto, da onda mora da je, jer u pravilu nadjem ono sto drugi ne vide. Pri polasku nas mali ritual, svatko kupi svoje novine, odemo u board restoran na kavicu i meditiramo uz prekrasan krajolik. Prtljage smo imali malo, samo jedan samsonite kofercic xxs, slicniji rucnoj torbi. Snack-pauzu smo obavili u cuvenom Brötli-Baru, sve jako frisko, recimo tartar kruscic ne smije biti stariji od pola sata, koriste pretezno bio sastojke i tamo imate bas izniman die qual der wahl.
Hotel je mali, obiteljski. ne volm velike, anonimne tkz. industrijske hotele. Ovaj ima 9 soba i spava se po nordijski - posebno tkz. klima perje daruje odlicnu temperaturu ispod pokrivaca, a bez da se oznojite i tako u svako godisnje doba.
Uglavnom zgodna stvarca. Cijena dvokrevetne sobe na noc je oko 140 eura i to je medju jeftinjima. Recimo u Les Trois Rois vas slicna soba kosta 400 eura na noc, najeftinija soba u
Radisson SAS-u kosta 200 eura. Uz to smo dobili Mobility Ticket besplatno - karte za neograniceni broj voznji za cjelokupno trajanje boravka u svim sredstvima javnog prijevoza. Shopping ulica - Freienstrasse
Ima puno golubova, muzic se odmah sjetio Venecije. Od muzeja bilo smo samo u povijesnom muzeju na izlozbi 
i jako kratko u (oba muzeja na istom trgu) Puppenhaus
muzeju
evo gore muzeja u malom, gdje mozete vidjeti najskuplje steiff medvjedice
Primjerci najljepsih kuca za lutake iz cijelog svijeta
gdje masta NEMA granica.
, kad se umorite
od svijeta maste, u sklopu muzeja ima i kids-frendly restoran sa finim zdravim snackovima kako bi opet skupili energije...
Imate li prilike s djecicom proci kroz Basel, pokazite im ovaj svijet cuda
A evo i mehanicke fascinacije koja je okupirala svako musko u blizini - Tinguely Brunnen - ispred gradskog kazalista, razigrane masine
tkz. Maschinenskulpturen i kineticka djela
Nasa mala tradicija bez obzira na grad koji posjetimo - uzetu barem jednu gradsku liniju i proci njome cijeli grad, daleko od utabane staze slonova. I otkriti stosta cega u vodicu nema.
Danas je rodjendan dvjema meni jako dragim osobama, jedna ne cita blog jer ne zna taj jezik, a drugoj - SRETAN TI RODJENDAN MILA!
