JJA

Prica o lokumu

Ili kako sam uzivala u turskom restoranu i http://en.wikipedia.org/wiki/Loukoumia





http://www.loukoumia.com/index.html

Legenda o nastanku tog slatkisa - na pocetku (18. stoljece), kao i velik dio dobrih stvari, bila je to poslastica rezervirana za dvor.
Slasticar koji je dosao na ideju ovako nesto kreirati (od ruzine vodice) Haci Bekir - postao je zahvaljujuci tom specijalitetu prvi dvorski slasticar. Naime Abdul Hamid I. je trazio nacin kako zadovoljiti sve svoje zene u haremu, a kako je povremeno morao i carevati, nasao je odlicno rijesenje - dok ne uzivaju u njegovoj muzevnosti, nek se tijese slatkim! U Topkapi-Palaci je od tog trena zavladala neslucena idila, koju bi s vremena na vrijeme prekinulo zadovoljno mljackanje. Naravno da sam malo karikirala popularnu legendu, ali povijesne knjige tvrde da je sam car sazvao najbolje slasticare iz zemlje, i dao im u zadatak da kreiraju slasticu koja ce pripitomiti i najgoropadnije od njegovih zena.
Lokum se posebno za vrijeme Bajrama konzumira, naravno uz tursku kavu.
A slasticarna, mala radnja na uglu Eminönü-a, Istanbul. stoji tamo preko 200 i nesto godina. Ukoliko posjetite Istambul, svakako zavirite i tamo, sa srebrnih minijaturnih posluzavnika nasmjesiti ce vam se najbolji slatkisi cijelog carstva.
Jedna slicna forma ove slastice je bila poznata jos u 15. stoljecu ali tek dolaskom secerne repice je taj stari recept dobio novu formu. Danas uz orginalnu radnju ima jos tri nove i mini tvornica istih, na azijskoj strani Istanbula. Medju Nijemcima je posebno popularna djumbir-varijanta, a kao i sve ostalo i ovaj proizvod podlijeze modi i svake godine biva obogacen novim okusima i varijacijama.
Navodno je bas lokum bio omiljeni slatkis Napoleonov, Winston Churchill i Pablo Picasso su takodjer trazili inspiraciju u njemu.

"Rahat ul-hulküm" - (den Hals beruhigend) - umirijuci za grlo. Zovu ga jos i turski med. Ili "Applets and Cotlets"
Okus osmanskog carstva. Ovo ljeto sam nekoliko puta kupila kutiju samo za sebe, njemu koji isto obozava kolace i slatko, ovo je ipak mrvicu PRE-slatko, pa je cijela kutija meni
Probala sam i verziju iz ducana, onu industrijsku, nije to to.

Evo i recepta:
Naravno da recepata ima nekoliko desetaka i ovo je samo jedan od njih
1 kila secera, 225 grama rizinog brasna (recimo Corlu), vode 1,2 litre, zlicicu limunovih kristalica,
secer u prahu, pleh od 30 cm i back-papir ili folija.
Pleh obloziti back papirom i na debelo posipati polovicu rizinog brasna. Secer, preostalo brasno i vodu staviti u veliku posudu i mijesajuci dovesto do kuhanja. Dodati limunske kristalice ili limunovu "sol" i dalje stalno mijesati. Kad se pocne pjeniti i dizati prema rubu posude, smanjiti temperaturu dok smjesa ne postane gusta. Pazite jer ova smjesa moze spricnuti (kao puding kad se zakuha). Mozete zlicom ispustiti komadic u zdjelicu ledene vode i ako se u vodi smjesa da oblikovati u kuglicu, gotovo je. Izliti u kalup i pustiti da se stvrdne. Na veliku dasku (recimo ja uzmem onu koja sluzi za mijesiti pizza-tijesto) znaci metar sa metar - dakle, na veliku dasku posipati oblino secera u prahu. Na to pazljivo istresti stvrdnuti lokum, rezati na male kocke. I dobro uvaljati u secer.
To bi bila osnovna varijanta, ima i Cifte Kavrulmu - dvaput kuhana, meni najdraza je verzija sa pistacijama koje se ociste i malo u pecnici "zaprze" da puste aromu. Posebna sorta su gotovo tvrdi slatkisi, cak granulirani. Ili posipani kokos-brasnom.








http://www.trekearth.com/gallery/Middle_East/Turkey/photo351691.htm

Je, u zurbi sam kupila krivu farbu. I umjesto neke tople boje meda, bakra, ispala gotovo crnka. Dodjem ja na posao i kaze moja sefica - joj, nekaj si promjenila na sebi ali ne znam kaj. Ja velim, nis imam novu torbu to je sve. I ode ona hodnikom i prihvati to moje objasnjenje. I za ruckom mi kaze, e a bas ti ta nova torba dobro stoji uz boju kose. Ja se pocnem smijati. I necu objasniti zasto.
Inace torba je od brusene koze boje petroleja, ultra jednostavna i pre-pre krasna i bila je snizena sa 100 i nesto na 20 eura.