JJA

I ako da, zbog cega?




U proslom tekstu sam spomenula i slucaj zena kad zbog kozmetike odlaze u minus ili ne daj boze kupuju kremu na rate!?! Postoji nekoliko grupa ljudi kad je odnos prema novcu u pitanju, oni koji ne znaju zivjeti bez minusa, oni koji u minus odu zbog nekog neplaniranog i vrlo potrebnog troska tipa popravak auta, zdrastvena pretraga i oni koji ni mrtvi ne bi otisli u minus. U zadnjoj sam grupi. Ne zelim zivjeti izvan svojih mogucnosti i placati banci MASNE kamate za taj svoj zivotni stil koji si u stvari ne mogu priustiti. Za slucaj da nisam zadovoljna zivotnim stilom, zaraditi cu jos novaca, bar sam to uvijek znala. Ili cu sniziti prohtjeve.
Bila sam u minusu jednom u zivotu i to kratko, kad nas je zahtjevna selidba iscrpila financijski, taj osjecaj ne zelim vise i zivjela sam za dan kad cu doci na nulu (na kraju, ne na pocetku mjeseca).

I ocito rasiren nacionalni sport. Mnogi tvrde da bez ulaska u minus ne bi prezivjeli, a onda vidis kakve gluposti kupuju i karakateriziraju kao zivotno vazne, tipa jos jedan mobitel osobi koja je ionako cijeli dan doma i dostupna na fiksni ili na mobitel broj jedan, pa djetetu nije dosta jedan slatkac nego odmah tri, pa gotova hrana jer se nema volje iako pregrst vremena kuhati...Jedom u minus, tesko se iz njega ikad vise izvuci. Tj. morali bi mjesec dana ne disati, ne jesti ne placati rezije nego placu jedostavno ostaviti na racunu. Mislim da na taj brzinski nacin jos nitko nije izravnao minus. Imam prijateljicu koja ovdje zaradjuje oko 1500 eura sto je za samca vrlo o.k. placa kad se uzme u obzir da joj je brutto 3000, te da joj vise od pola uzme drzava jer je solo. (Najbolju poreznu klasu imaju ozenjeni). I sad ona placa banci na svoj minus mjesecno 100 eura kamata! Krajem mjeseca je opasno na crti za prekoracenje u crveni minus. Sto da joj se recimo sutra dogodi nesto (zdrastveni problem, smrt u obitelji) gdje joj ZAISTA lova treba i to hitno? Nece ju imati jer ju je vec potrosila na "zivotno vazne" stvari. Ocito nam se definicije ZIVOTNO VAZNOGA razlikuju - ja ne moram u ormaru imati 10-15 pari cipela niti 5 parfema (iskreno dosta mi je jedan) ali MORAM imati uvijek na racunu odredjenu svotu koja mi jamci da cu u slucaju bilo kakve nesrece moje ili muzeve biti u stanju i dalje placati racune, dok recimo opet ne stanem na noge.


Moj miran san mi je zapravo zivotno vazan. Najnoviji model mobitela mi je zadnja rupa na svirali (umjesto mobitela stavite torbicu s potpisom, plasma TV ili vec neki drugi zivotno vazan proizvod). Ili se voze u poluispravnom autu, s gumama koje je jos prosle godine trebalo promijeniti, ali glavno da na sebi imaju trapke za 800 kuna i pride majcu za 500.

U minus bih otisla zbog zdravlja, hrane i vjerojatno zbog kupnje stana. S time da je stavka za zdravlje nadajmo se privremeni izdatak, ako bih se nasla u frci da nemam za hranu, nasla bih nacina da sljedeci mjesec zaradim i ne ulazim dalje u minus, a kupnja stana gledam kao investiciju. Za opremanje stana ne bih usla u minus, vec bih opremala polako, kako mogu (bas tako sam i napravila).
Posebno mi sokira kad roditelji idu u minus radi nekih svojih gusta, te ne da nemaju NIKAKVU ZALIHU od par sto kuna nego su duzni ko Jugoslavija i sto da im se ne daj boze dijete iznenada razboli i treba platiti neke pretrage, bi prodali taj fensi smensi mobitel koji je bio HITNO POTREBAN? Ili kazu kako ce djeca i ove skolske praznike provesti viseci doma pred tv-om jer se nema za na more ili za neki djecji kamp, a istovremeno pater familius svako jutro mora popiti kavu, dvije u omiljenom bircu uz to ide mineralna i novine pa ode mjesecno i preko 500 kuna na tu zivotnu nuznost. Umjesto da se doma popije kavica sa zenom a ostatak love stavi na stranu i ipak dijete posalje negdje na tjedan dana. Poremeceni prioriteti, eto sto je.

Mnogo je bolji feeling kupiti nesto i znati da nam je jos ostalo do kraja mjeseca na racunu.

Sto nam reklame najvise pokusvaju prodati - Paradoksalno. Upravo ono sto nam prvo uzmu kad padnemo na njihove sarene slike i udjemo u jos jedan potrosacki kredit, u minus na racunu ili suptilnim sredstvima natjeramo muza da radi prekovremeno. Za sto tocno bi otisle u minus? Za cipele???? Neki ce reci, pa kad bude frka uletiti ce familija, starci. Po meni su to ljudi koji nikad nisu odrasli. Ne zato sto ih roditelji pomazu (to je lijepo) nego sto ne preuzimaju odgovornost za svoje ponasanje. U stilu, ako zajebemo, vec ce nas netko drugi vuci iz dreka.

Iskreno, meni je potpuno nezamislivo da me, sa ovoliko godina koliko imam, starci pomazu, da mi daju lovu ili sl., a zdrava sam i sposobna sama zaraditi. To mi je skroz van pameti i zapravo bi mi bilo neugodno da me starci nekim dijelom financiraju na redovnoj bazi (drugo je kad se zaista dogodi nesto i treba nam hitno lova, ali to onda nisu stvari koje se dogadjaju 3-4 puta godisnje, zar ne?) ili da mi svako malo tutnu neku lovu, da mi se nadje. Ima ljudi koji s tim zive cist fajn, meni bi to opasno ugrozilo moj osjecaj odrasle osobe.
Primjetila sam i da vise cijene novac oni koji ga sami zarade. Oni koji ga dobiju, uvijek misle kako ga je lako zaraditi; ono kaj je sad to neka frka, kaj se ljudi uzbudjuju pa svatko moze zaraditi tih par suski ne? Samo se eto oni sami nikako ne motiviraju na tu trivijalnu radnju.
Znam privatno osobe koje su na pragu tridesetih a nemaju niti godine dana staza u komadu.

Mislim da sam u godinama (kasne dvadesete) kad bih JA trebala biti u stanju pomagati roditelje, a ne obrnuto. Ipak si me iskolovali i red je da i sami imaju nesto od zivota.
Pomazete li ili dajete da vam pomazu?
Ako se ne definirate po sposobnosti "sami se brinuti za sebe" kao odrasla osoba, po cemu se onda definirate kao odrasli? Kako sam, po procjeni nekih, upravo u najplodnijim godinama, svako malo pitaju kad ce prinova. Na ne posebno pristojno pitanje odgovaram napristojnije sto mogu - kad cemo imati dovoljno sredstava da ih uzdrzavamo sami, a ne natovarimo ih starcima ili drzavi na ledja. Zaprepasteno prima odgovor osoba, koja upravo zuri mami (za koju rijetko ima pokoju lijepo rijec, mama je ono olicje svih zala na svijetu) kako bi joj ova udjelila tjednu spizu, pelene ukljucene, pa bi ova opet poskrivecki mogla i dalje olajavati ju. Nedavno sam bila pozvana na jedan dvodnevni izlet, krasno mjesto, no ja nisam u prilici neplanirano (pogotovo kad planirano vrlo cesto putujemo) spiskati na vikend par stotina eura.

Osoba koja je sve organizirala, je rekla "joj pa daj, pa moras si nesto priustiti" (nesto je valjda bilo – priustiti si dug na tekucem) a lova ce vec doci. Ta ista osoba salje djecu u skolu u hlacama koje su jos prosle godine debelo prerasli, u raspalim tensicama jer kaze da nema novaca. Ma ima, samo ih ne zna koristiti ali mene moj odgoj sprecava to tako joj eksplicitno reci. Ne, novci nece "odnekud doci" osim ako nemate neke nenaplacene projekte i honorarne poslove, a i tad je bolje s tim novcima racunati kad ih zaista i dobijete. Ili kad se tvrdi da se jede junk hrana jer se za onu pravu nema novaca (dodje vam skoro da vam nabiju griznju savijesti jer se hranite zdravo) a ispuse u vidu cigaretnog dima dnevno po kilu voca i povrca. Za kojeg, pogadjate nemaju novaca.
Tko je u vasoj obitelji osoba "lakse ruke"? Kod nas je to on. Da ga ne kocim, svaki bi mjesec bio u minusu i to uglavnom zbog stvari koje bi kupio meni. Sve bi mi kupio. A za sve bas i nema novaca. A meni nije drago dobiti poklon za koji bih recimo znala da mi se muz zaduzio radi njega.

Kakav vi odnos imate prema novcu? Cijem, svojem ili tudjem?

***************************************

p.s. hvala na pitanju, moj vikend je bio odlican! Malo mi je bilo cudno kad nam je u ruksake poceo pakirati svakom po litru i pol vode, al rekoh, valjda covjek brine da nam koza bude fino hidrirana Uglavnom ono sto je on meni opisao kao 5 km ugodnog pedaliranja, onako s noge na nogu, se pokazalo kao 20 km u jednom smjeru. I tako natrag.