JJA

Najbolji dio tek dolazi - slijecemo, moramo biti vezani i na svojim mjestima a dva lika i dalje cakulaju po avionu i obilaze poznanike, prilazi stjuardesa i inzistira da se vezu a oni samo mahnu rukom, u stilu, ajde bjez' s tim tricama. Sletjeli. Aerodromskog osoblja vise nema, aerodrom je sluzbeno zatvoren. Izlazim na neku neasfaltiranu cestu, u mraku ceka neka grupica nas sletjele, nesto je divlje u zraku deru se, masu, nista ne vidim dosavsi sa svjetla u mrak. Nije mi bilo svejedno kad me taksist sa ovcjim presvlakama na sjedalima pitao "gdje ces curo". Sva sreca ceka me moj taksi (narucen prije 5 dana i na preporuku prijatelja) jer mi se bas ne bi ulazilo nepoznatom taksisti oko ponoci in the middle od nowhere. I u hotelu su znali da me vozi bas taj taksist. Jeste li znali kako se voziti po makedonskim cestama 150 na sat? Postajete svjesni kostiju za koje niste ni znali da postoje.
Ako naletite na postenog taksistu voznju cete platiti 25 eura (na relaciji aerodrom-grad, ne ukljucuju taksimetar i svi imaju istu cijenu) a ako namirisu da ste prvi put tamo, uzeti ce vam 40 eura i ne trepnuvsi.

Ulazite u hotel. Tko vam je kriv (sami) sto ste uzeli hotel na glavnoj pjesackoj zoni pa je malo bucno. Otvaram kofer, provjeravam opremu i cujem ispod prozora grupicu mladih Makedonaca kako pjevaju Uzalud vam trud sviraci...da, svijet je malen. Ili kad vam na letu za Zagreb s desne strane radi drustvo gospodja iz Kanade za koju skuzite da je iz istog KVARTA tamo kao i vasa familija.

No mozda ne bi skodilo par osnovnih podataka o gradu. Glavni grad Makedonije, sa nekih pola miliona stanovnika, lezi na obali Vardara. Tamo je i glavno sveuciliste u zemlji Sv. Kiril i Metod. Vardar dijeli grad na muslimanski i pravoslavni dio, tocnije prelaskom preko Kamenog mosta dolazite na drugu stranu. A da ste ju presli znati cete odmah. Carsija u punom sjaju i nedostatak bilo kakvog zapadnog obiljezja. Kao da ste u tih nekoliko metara presli u Tursku. Zene zavijene, muskarci hodaju metar ispred njih i ljutito pogledavaju mene u majci bez rukava i suknji do koljena. I osvrcu se nadajuci se da ipak imam neko musko koje me drzi na oku.



S te, druge strane mosta cijene zlata su drasticno nize, zene plasljivije, ulice strmije, a zubara (sudim po osmjesima prolaznika) ni za lijek. Strme kaldrme zapravo samo sluze kao spoj izmedju dviju stepenista i tako stalno. U cijelom gradu ima bezbroj cesmi i ne nose se boce vode pomodarski sa sobom, nego svi sa cesama vodu piju. U tom dijelu grada necete lako vidjeti mobitel ali cete vidjeti nekoliko dzamija na jako malom prostoru. Burek tamo kosta 2 kune a s druge strane mosta tri puta vise. Isplati vam se tamo kupiti i bijelo zlato, ima ga prekrasnog, minimalisticki izradjenog, matiranog, nemojte da vas kicasti izgled trosne radnje navede na pomisao da tamo nema nicega za vas. U Zagrebu cete recimo iste nausnice platiti 70% vise.









Bazar (gdje je po radnjama, zlato 40% jeftinije nego s druge strane mosta)

Ostatak slika (ljudi se rado slikaju) dolazi kad ih uspijem razviti. U Carsiji gotovo i nema auta, jer auto nema gdje voziti. Ulice su uske, strme i ispresjecane mnogobrojnim stepenicama. Zgodno za vidjeti je tvrdjava iznad grada Skopsko Kale, stari kolodvor pretvoren u muzej, Millenium Cross je celicni kriz na brdu iznad Skopja te crkva svetog Klementa Ohridskog.

Skopje-grad u tranziciji. Centar se gotovo nimalo ne razlikuje od nekog drugog europskog grada ali zavirite li u sporedne ulice samo 5 minuta od centra, dobivate sasvim drugaciju sliku o gradu. Na obali Vardara (tocno ispred Kamenog mosta, s pravoslavne strane grada) mozete pojesti, kako kazu najbolju pizzu u gradu. Pizza+sok+kava oko 5 eura. Tocno preko puta mozete pojesti "malo drugacije" kolace u gradu (slike slijede). Kafic je Segafredo. Sto me posebno obradovalo, slasticarni kao u prici , sto bas za moju trenutnu zemlju boravka i nije slucaj.
Sibicari na mostu, po citav dan isti likovi pokusavaju doci do para za duhan. Puse SVI. Nitko se ne veze u autu. Kad sam pitala taksistu gdje mu je pojas da se zavezem, pogledao me cudno i rekao da je dao odmontirati pojaseve jer su samo smetali.

Makedonke su lijepe. Dotjerane zene.


Zakoniti je svaku vecer zvao, da kako mi sigurno fali kao uostalom i ja njemu. Ili me ne bi dobio, jer bih uzivala setajuci obalom ili bih zasjela negdje u udobnu fotelju, uz krempite i dobru knjigu. Stivo koje me itekako zabavilo je bilo od mog omiljenog Umberta Eca "Kako putovati sa lososom i ostali korisni savjeti", lako citljivo stivo prepuno pitkih tekstova (zapravo zbirka tekstova njegove kolumne iz jednih novina).

Ljudi su ljubazni i rado pomazu! Profe su me snabdjele knjigama, poslovni dio puta prosao je odlicno. Ljudi vole Zagreb i kad vide mjesto rodjenja, odmah pocnu ispitivati o gradu, dvaput nisam nikako uspjela platiti kavu-konobar je inzistirao da casti Zagrepcanku. Rado se prisjecaju skolskih ekskurzija, sluzenja vojnog roka u Zagrebu, zagrebackih cura i europskog stiha. Ovo mi je bilo prvi put u zivotu da me netko gleda kao da sam iz obecane zemlje stigla. Svemu istocno od Zagreba, upravo on je pojam najblize Europe.
Grad je pun zivota u bilo koje doba dana ili noci. Dan pred odlazak sam usla u neki butik koji je nudio 70% snizenja pred zatvaranje i kupila bijelu haljinu na crne tockice, pravu ljetnu, onako do koljena, krojenu u A, prvo snizenu sa 70 eura na 49 pa onda na 29 jer je bila zadnja. U mom gradu takvih haljina nema ispod 100 eura. Radila sam puno pa je i red da se nakon fajrunta nagradim, ne. I da iz udobnih cipela za "letjeti" po gradu uskocim u nesto zenstvenije i hlace zamjenim suknjom, prava postava za cappuccino na korzu.

Jedno je sigurno, sljedece ljeto radimo "balkansku turneju" recimo 2 tjedna Ohrida, pa tjedan Zagreba, pa tjedan dana podijeljen na Sarajevo i Beograd, pa mozda 2-3 dana Grcke. Pola toga ce biti radno ali zasto ne spojiti ugodno s korisnim? Morski odmori me ionako vec nekoliko godina ne privlace, vise se palim na upoznavanje gradova-red kulture, red fine klope, red shoppinga pa opet ispocetka.
Jos o Skopju- javni prijevoz nije lako za skuziti i svi stranci a i dobar dio domacih se voze taksijem. Broj taksija je nevjerojatan, u svakoj ulici u centru ih stoji po nekoliko. Neka srednja cijene voznje je 1 € i mislim da sam se u samo tjedan dana vozila 17 puta. Sve sto sam mogla, obavila sam pjesice. Volim pjesaciti. Mali savjet, ne u stiklama u muslimanski dio grada! Iz cisto prakticnih razloga. U istom dijelu grada se rado slikaju, pokazuju siroke osmjehe i zlatne zube, ispucala sam oko 100-njak klasicnih slika i toliko digitalnih, dio je sluzbeni, znaci nije za blog ali dio cu staviti. Jer morala sam slikati kako zapreznim kolima prolaze kroz Carsiju i voze pokretnu cajdzinicu! Sljedi put cu malo vise o Ohridu.