JJA

Recimo ne pricati bez prestanka po 40 minuta, misleci da nitko ne cuje vas sapat ili jos gore da vam u dobi od 30 i nesto, netko mora RECI da sutite dok drugi drze prezentaciju.
Ne koristiti sat vremena grupnog rada kako bi otisli na cigareta-pauzu i poslije se vratili i ono sto su kolege u medjuvremenu napravile prezentirali kao zajednicki grupni rad. Ne dolaziti na skupe workshopove (koji ujedno imaju ograniceni broj sudionika) ako vas isti ne zanimaju nego bolje ostati doma spavati i vase mjesto prepustiti nekome s vise entuzijazma i team spirita. Ne otvoriti prozor u prostoriji i pusiti do istoga i misliti da je to u redu jer ako vas je stislo zna se gdje su u ovoj zemlji pusacke zone, tocnije u danasnjoj zgradi je ta zona na cesti pred zgradom 6 katova nize, pa kome se ide...pusiti kraj prozora u prostoriji gdje 99% ljudi NE ZELI mirisati dim cigarete je kao da me stisne za piskiti pa eto stislo me, otvorim prozor i pisam pored njega, u prostoriji i mislim si kako je to u redu.

Na drugi dio teksta me nije inspiriralo nista danas, nego recimo zadnji tjedni u javnom prijevozu. Kada ljudi koriste tramvaj umjesto svoje dnevne sobe. Pa tip do mene uci naglas i to vrlo glasno - talijanski. A stalno (ponavlja s kazete) izgovara pogresno. Ono Naturtalent.
Zena koja sjedi ukoso ispred mene - uvija trepavice onim metalnim cudom. Zanemarimo nehigijenu i nepotrebnost toga da ja prisustvujem njenim dnevnim pokusajima da se malo civilizira. Da kojim slucajam tramvaj naglo zakoci, po svoj prilici bi si iskopala oko. Ali eto sve za ljepotu
Talentirani jezikoslovac izlazi, ulazi vrlo dotjerana zena, ukusno obucena, drzi se za precku (koliko bakcila, s obzirom na daljni tok price) nadje mjesto, sjedne, vadi iz torbice kremu za lice i maze se - vrlo detaljno, onako kako ja to radim u vlastitoj kupaoni, pune 2 minute, prelazi dlanom preko usana i to bas onako energicno (hej bakterije!), primjecuje moj uzasnuti pogled- los sam diplomat- prestaje se mazati.
Za 3 minute opet. Opsesivno-kompulzivna radnja.
Tip iza mene prica na onaj headset 25 minuta, jos je nastimao da svi putnici cuju i njegovog sugovornika, mislim zasto bi mi bili zakinuti za to koji ce meni on uzeti u MekDreku? Ometa me. Ja se samo zelim voziti. Zasto bi pobogu mene zanimalo da mu traperice vise kostaju nego vjerojatno budzet za hranu za dva mjeseca?
Silazim. Naoko normalan poslovnjak od kojih 45 godina, njegovan, REZE NOKTE na sjedalu na stanici. I to kojom predanoscu! Eh da, prema njemu je Michelangelo i Sikstinska kapela peace of cake.
U tramvaj ulazi zena koja otvara plasticnu kutiju sa klopom, cijeli menu-vadi vilicu i jede.
Pored takvih likova ja si upravo dodjem siva i dosadna. I polako kuzim ZASTO je moj grad turisticka atrakcija

...zahvaljujuci modernoj tehnologiji ovo vam pisem iz Stuttgarta, a sutrasnji post cu pisati iz Berlina, eh sto vam je moderna tehnologija..usput tamanim sladoled iz mini-bara i kratim vecernje sate u hotelskoj sobi.