Jedna zanimljiva mlada Zagrepcanka s kojom se dopisujem ukazala mi je na ovaj neobican rad, tu istu sam upoznala na jednom Forumu-kojeg nosim u jako ruznom sjecanju ali dobra stvar u svemu tome je sto sam tamo upoznala nekoliko prekrasnih osoba, s kojima sam se skuzila i nastavila prijateljstvo mimo tracerskih kuloara. Dakle M. ovo je za tebe
Die Grande Chartreuse, maticni samostan legendarnih Karthäuserordens-a http://www.chartreux.org/en/frame.html ,u francuskim Alpama. Velika tisina je film sniman s one strane zidina, redatelj je cekao preko 10 godina na dozvolu za snimanje a kada ju je napon dobio, smio je iskljucivo on uvesti kameru iza vrata samostana. 6 mjeseci je zivio s njima u tisini, preduvjet nikakvo umjetno svjetlo, umjetan zvuk. Jedino sredstvo komunikacije su ploce s tekstovima.
Ukolko se odlucite na gledanje ovog filma ceka vas gotovo tri sata Tisine. Ponavljanja. Ritma. Cijeli film je nijema meditacija o zivotu u samostanu u njegovoj najciscoj formi. Nikakva muzika osim pjeva molitvi,nikakvi intervjui, kometari ili dodatni materijal. Samo vrijeme koje prolazi, godisnja doba koja se smjenjuju i stalno ponavlajuci element – molitva. Film o svijesti, postojanju i o ljudima koji su svoj zivotni cilj u punoj jasnoci posvetili Bogu.
Kontemplacija.
Putovanje u tisinu.
Pitala sam se kako to izgleda pogledati takav film u kinu. Da li je publika zaista tih 160 minuta mirna i TIHA? Koliko mracno ce biti prilikom sluzenja misa u potpuno tamnom prostoru crkve? Hocu li moci prepoznati obrise ljudi, osjecaje, emocije?
Ovo je bilo putovanje u jedan drugaciji svijet. Daleko od buke, bjestavila i egizbicionizma. Sto znaci vrijeme za nekoga tko zna da nece nikad vise napustiti zidine ovog samostana?
Sto je to svakidasnjica kad iz dana u dan iz tjedna u tjedan iz godine u godinu dan nalikuje danu i jedino sto se kroz vrijeme krece je upravo molitva?
Sto je molitva? Sto je samostan? Sto je COVJEK?