Finica voli Leona
Sat je zazvonio i osvanuo je novi dan ispunjen novim doživljajima.
Sat mi ustvari nije ni bio potreban jer sam noć provela spavajući kao indijanac s jednim otvorenim okom. Uho mi je bilo kao senzor. Svaki šum sam mogla čuti.
Moje malo stvorenje  spavalo je k'o top. Ništa ju nije smetalo. Ona je znala kad je vrijeme za papanje .
No nešto smo ipak naučili. Treba je hraniti svaki sat i pol .
Mislim si ja i to je…. nešto. Spremala sam se za posao.
Jedna tura rublja već je bila gotova i prostrla sam je da se suši.
Blaženo ljeto. Opereš, osušiš i voziš dalje.
Vrijeme, ah što da vam kažem. Dva mjeseca ni kapi kiše. Pada svuda uokolo, ali tu ni kapi. Zapuhnula me vrućina. Vratila sam se u kuću i polako spremala Finine rekvizite.
Po mojoj procjeni svakog trenutka se trebala probuditi.
Zavirila sam u košaricu, bila je okrenuta s boka , a nožice je rastegla. Poza za krepat od smijeha.
Sve je bilo spremno , ali ne i Finica. Ona je produžila sa spavanjem.
Polako sam je podigla i lagano spustila u platnenu vrećicu. Sklupčala se, potom rastegnula, zijevnula i nastavila spavati.
Izašla sam i krenula na posao.
Toliko sam izvježbala sluh, da sam mogla čuti kako turisti hrču u susjednim kućama.
Nasmijala sam se na tu pilanu.
Prošla sam kroz naš kantun, pa kroz jednu voltu i evo nas uz more. Svako jutro prizor oduševljenja jer vidiš nešto malo više od onog jučer. Barke naših mještana već su prišle uz kraj rive i čistila se riba, a gladni galebovi pomno su sve to pratili. Čuo se njihov krik onako u letu i pljusak u more.
Bila je to prava borba i rat za osvajanjem boljeg komada kojeg su ribari bacali u more.
Uvijek uzdahnem na istom mjestu jer nestaje taj prizor i nastavljam polako uzbrdo između nanizanih kuća.
Opet smo prvi otvorili vrata i počela je priprema: šprica s razvodnjenim mlijekom, krpica preko koljena i ajmo papica . Polako su dolazile kolegice da malo dodirnu i vide Finicu. Ona je bila znatiželjna i okretala glavicu čas na jednu čas na drugu stranu.
Jedna kolegica imala je onako malo jači glas, a Finica se odmah sklupčala u onaj svoj smotuljak-kuglicu. Tepala sam joj nježno i polako je izašla s glavicom.
Imala sam na raspolaganju sat i pol da obavim sve što se od mene očekivalo.
Kako se čovjek lako može prilagoditi novonastaloj situaciji.
Ništa mi nije bilo teško.
Razmišljala sam o svemu što sam saznala o ježevima... i već me ulovio strah.
Ah te misli a u mislima jedna jako...jako ....pametna  žena
koja je magistrirala sve živo. Rodila se i sigurno preskočila dječji vrtić,  osnovnu i
srednju školu i odmah se upisala na fakultet na zdovoljstvo naših prosvjetara.
Sigurno su je profe pitali  sve ono što nisu znali .
Kako mi je bilo u njezinoj blizini - osjećala sam se gotovo nepismeno.
Ono... dječji vrtić, smjer onaj najmlađi. Ustvari, kad bolje razmislim...najbolje da se smjestim u jaslice.
Kako je p a m e t n o g o v o r i l a  ...živa enciklopedija.
Postala mi je noćna mora. Sve je odjekivalo u mojoj glavi 
- ježevi ne mogu preživjeti ako ih čovjek dirne
- ježevi se boje ljudi, prepadnu se i dobiju infarkt
- ako do zime ne dobiju na težini ono 600 grama opet ugibaju!
vrtilo mi se u glavi …ono ugibaju , uginut će, nestat će.
Odjednom... vrisnem.... prepao me šef.....ili ....bolje reći spasio od ove prijepodnevne .. za mene, noćne more.
Toliko sam se zadubila da nisam ni primjetila da je ušao. Eto ti na ...isključila svoje ...senzore zbog neke jako jako pametne b a b e…..
Jel sve u redu ?
…..da... da ..odgovorih ušli ste pretiho pa Vas nisam čula .
Pokušala sam se opravdati.
…Najbolje da stavim zvonce  drugi put …reče i ode smijući se
Eeeeeee pomislim ..nekad bi trebalo staviti zvonce šefovima
tek toliko da se vidi razlika kod razbijanja tišine.
Na radiju neka uspavljujuća muzika da bih najradije – pogledam pritom ispod stola-
Finice zaspala skupa s tobom.
Uglavnom, par stranaka mi je uletjelo u kancelariju. Sve sam riješila i usput saslušala sve dogodovštine koje su se dešavala tijekom ljeta.
Morala sam se pretvarat... ono s nekom izvještačenom grimasom da sve razumijem, a najrađe bih pukla, sasula u brk …
Pomalo..smiri se ...govorim sebi. Imaš još dva sata do kraja radnog vremena i par dobrih godina do mirovine. Muči i klimaj glavom . Vidiš i sama da svi klimaju ….glavom …u ovoj zemlji.
Opet mi se počelo motat po glavi.
Što ako ugine ?????
Protresla sam glavom i utješila sebe ...načitana si , puno znaš, uostalom imaš veterinara pa ga pitaj za savijet.
Ma kako se nisam toga sjetila ???
A bit će da je vruće....... pa sve isparilo iz moje glavice.
Isti đir smo imali do kuće - kupovinu sam obavila bez ikakvih problema.
Vruće za poludit. Sve se cijedi niz mene.
Kako li je toj životinjici ???
Hedgehog's Slow Food
Joj samo da ne ugine od vrućine 
Evo opet me uhvatilo. Odmahnem rukom k'o da tjeram vraga i unesem Finicu u kuću.
Tu je prava arija, još se može živit. Finica je opet zaspala. Samo spava.
Finica Snores
Najbolje da i ja malo odmorim. Zaspala bih hodajući. Kako sam se filmski spustila na krevet.. odoh ja u zemlju snova.... osim mog uha .....senzor je pratio i dalje sve šumove po kući...znate ono kada se upali frižider pa počne podrhtavat pola kuće ili kada , susjed zalupi..... tiho .....vratima.
Probudili smo se ,nekako u isto vrijeme. Bit će da se i ja pretvaram u ježića.
Izvela sam je vani na terasu ispod vinove loze. Tu je bilo donekle hlada. Puhao je neki lagani maestral.
Odjednom se ispred mene stvori moj mali susjed Leon.
Sav crven i zajapuren od trčanja. Morao je pobjeć od dide ....da s kupanja prvi dođe doma.
Vidio ježa i raznježio se. Uhvatio rukama svoja koljena i savio svoje tijelo iznad Finice.
Zapitkivao je, kako, zašto, zbog čega?
Tko će mu odgovorit na sva ta njegova pitanja kada ni sama nisam znala sve.
Finica je podigla njuškicu, a Leon će vidi ona me gleda. !!!!!!
Ma ne može te vidjet jer još ne vidi, ali te čuje. Dopao si joj se jer se nije sklupčala u kuglicu …
znači da joj se sviđaš.
Mogu li joj nešto pjevati? Zašto ne …p j e v a j ! !!!!!
Leon je otpjevao pjesmicu koju su učili u vrtiću o "crnom kosu". Finica je slušala i nije se pomakla s mjesta. Kad je Leon završio svoju pjesmicu, tada je počela puhati. Vjerojatno je htjela još.
No.. morali smo papati. Leon ju je promatrao... izraz njegovog lica bio je.... ma ljudi moji trebalo ga je slikat .
Onda se Finica osovila na svoje nožice na mojoj ručnoj pisti i njuškala u mom pravcu.
Polako se kretala unazad ........i...... rješila svoj problem na mojoj ruci.
Little Hedgehog Finica Making Pipi
Popiškila se ...vidi teta ....(nećemo navesti moje ime)
Ništa zato Leone i veliki to isto naprave. Finicu ćemo naučiti gdje to treba činiti, za sada je još mala.
|
