Ježev blog

četvrtak, 28.02.2008.

Malen osvrt na jučer i danas

Nastavljam priču o svom ljubimcu ježiću.
Posjetila sam mnoge blogove i ako mi se koji nije dopao jednostavno sam otišla, bez komentara. Ne želim nikoga povrijediti. Svatko ima pravo na svoj kutak, a o ukusima nema smisla raspravljati.

Moja ježica se u potpunosti asimilirala s nama.
Vratiti je onako malu i slijepu- šanse za preživljavanje bile su joj ravne nuli.

Njezina mama završila je kao specijalitet i davno je nahranila nekog tko je bio jako gladan.

Da li ste znali da su ježevi na meniju ?

Pisala bih o svemu što me od jutra okružuje.
Prvo nahranim ptice.
One su se na to već navikle…i, zamislite, dolaze na ono malo moje prosute dobrote.
One znaju kada se vraćam s posla i uvijek me dočekaju na istom mjestu. Slobodne su odletjeti i doletjeti. Zima je bila i hranu nisu mogle pronaći …zašto im ne pomoći?!

Ono što me zgrozilo- jedan mali susjed dobio zračnicu na poklon i postao glavni šerif. Mora vježbati… ne po nekim lončićima jer oni nemaju srčeko… ne dišu. Treba izabrati pravu metu koja cvrkuće. Ne trebam reći koliko trofeja svaki dan skine. Nitko to nije osudio… jer mali će postati veliki lovac preciznog oka i njegovi se ponose sa njim. Tako je mali susjed potaknut podrškom svojih roditelja ,svaki dan postaje sve bolji.
Koji odvjetnik bi mogao zastupati ptičice i kako bi mu one to mogle platiti ?
Gdje da ptice odlete i nađu mir kad smo im oduzeli nebo?

Jučer sam gledala TV jer nikako ni sam mogla pristupiti „Ježevom blogu“ i zgrozila se.
” Malena djeca” polila mačku benzinom i zapalili ju?!
Zašto?! ….zato jer je to cool….zato da budu zapaženi?!
Netko im je to svojim primjerom pokazao
Politi mačku benzinom! - kako uopće dolaze do zapaljivih tvari ?

Da je njih kojim slučajem zahvatila vatra shvatili bi što je bol
i cijelog života nosili opeklinu svoje budalaštine iz mladosti .
I još snimati agoniju bespomoćne mačkice! Gdje mačkice mogu pronaći svoj mir u prirodi. Ne mogu otići jer smo prirodu već podosta devastirali.

Mnoge životinjice postaju kućni ljubimci:
hrčci, zamorci, mišići, kunići , ribice , papigice, mačkice, psići pa i ježevi.
Ljudi ih kupuju, ne za zabavu, već da se o njima brinu. Pitam se kojoj prirodi ih danas mogu vratiti?


Kućni ljubimci završavaju u kantama za smeće ,
puno puta budu brutalno ubijeni i maltretirani.

Evo jednog konkretnog primjera .
Prije dvije godine s kolegama sam išla na posao kad smo čuli cviljenje.
Dolazilo iz jedne zatvorene najlon vrećice ostavljene na zidiću .
Kad smo je malo rastvorili imali smo što i ugledati...malog psića starog otprilike 3 tjedna.
Prestrašen. Nije dozvoljavao da mu se suviše približimo. Kolega je zahvatio vrećicu za zadnji kraj tako da je mogao ispuzati sam. Lajao je , drhtao i kesio svoje male zube.
Ostavili smo mu malo hrane, ali nije se usudio približiti. Bojao se naših ruku pa je cijelo vrijeme išao unazad. Otišla sam raditi, ali nisam nisam ga mogla tako gledati s prozora svog ureda. Poslije par sati otišla sam po njega. Bio je već umoran i jako žedan .

Nazvala sam Udrugu za zaštitu životinja i ispričala im sve.
Dan prije isti takav slučaj ....
ostavljen psić ali ja to nisam znala. Saznala sam kad sam ispričala o nađenom psiću.

Nazvali smo ga Medo. Bio je crn, a šapice su mu bile bijele .Medo je zbrinut kod jedne gospođe kojoj je pas uginuo od starosti i više nije pomišljala uzeti drugog. Međutim, Medu koji ju je osvojio čim ga je vidjela. Ostali su zajedno .
Gospođa ima nećaka koji je doživio dosta neugodnosti u školi od druge djece i povukao se u sebe i bio danima potišten. Od kad je ostavljeni Medo došao k njima postali su nerazdvojni prijatelji. Malom nećaku vratilo se samopouzdanje i smiješak ..
Kad ih vidim kako šeću Medo mi uskoči u krilo izliže me i vrati se svoj prijatelju koji odgovorno brine o njemu.
U ovom slučaju sretan završetak!


Imam prijateljicu koja je imala ježa (ima ga još) za kojeg se brinula cijela obitelj.
Kad se približila zima, odvezli su ježa u šumu.
Možete li vjerovati.... jež se vratio kući.
Toliki put je prevalio da nikome nije bilo jasno kako je to moguće .

Svatko od vas ima neku svoju istinitu priču .
Da li nas životinjice vole jer ih na to mi prisiljavamo?

Životinjice bilo koje vrste imaju instinkt.
Točno znaju izabrati vlasnika koji ih voli, a odlaze od onih koji ih maltretiraju i ne vole.

Raspisala sam se jer mnogima ne mogu odgovoriti na komentare koji su jučer i danas pristigli. Toliko ih je lijepih da nisam mogla doći k sebi .

Lijepo Vas pozdravljam !






- 11:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #