Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

Jasno, radi se o citatu iz filma Vrag nosi Pradu. Koji bi čak bio i smiješan da nije žalostan (citat, ne film. ma, u biti, i film). Osim što je žalostan za one koji nose veličinu 46, također je žalostan i za one koji nose veličinu 34 (novi 32).

Naime što.

Iskreno, puna mi je kapa svih tih lamentiranja o broju 34 i njegovim manjim sestrama.



Zato što u svom tom drvlju i kamenju koje leti prema broju 34 i neprirodnoj mršavosti na granici s anoreksijom, nitko ne uspijeva primijetiti da je broj 34 u našim dućanima skoro pa Sveti Gral. Izgleda da hrvatski proizvođači i trgovci nisu dobili taj dopis prema kojem je 34 in, dva je novi četiri, a nula novi dva. I to je činjenica.



Kako svijet postaje svjesniji tiranije modne industrije, tako stupaju na snagu zabrane bolesno mršavih manekenki i počinju kampanje koje promiču 'žene stvarnog izgleda', normalno popunjene i s oblinama na svim pravim mjestima.

Čak je i Gaultier, jamačno iskreno šokiran travestijom u koju se pretvara inače plemenita i humanitarna modna industrija, zamijenio modele veličine 0 za one veličine 20.

Iako se na svijetu svaki dan povećava broj bolesno pretilih ljudi, koji se sigurno ne bi bunili da se prebace bliže broju 34, pa makar i na odstojanje od dvadesetak brojeva, u medijima danas uglavnom slušamo o tim zbilja apsurdnim standardima izgleda ženskog tijela. Svi mrze 34. 34 je zlo. 34 truje naše kćeri i njihove nedužne mozgove. 34 treba zabraniti. Zovimo egzorcista da istjera tog đavla!

A u sjeni svega toga, ovim svijetom hodaju malene osobe koje su sasvim prirodno broj 34. Visoke su, gle čuda, manje od metar-osamdeset, imaju male sise i struk 60. No dobro, 62, najviše 63.

Broj 34 je baš onaj broj u kojem izgledaju kao da NISU obukle maminu odjeću. Neke od tih osoba imaju nesreću da su odrasle, a još uvijek nose broj 34. Te osobice provode dane tražeći 34. Prvo pitanje u svakom dućanu im je 'koji vam je najmanji broj ovoga?'. Najčešće je to 38. Pa probajte si. Ne treba, fala. I doma mogu obući vreću za smeće s rupama za ruke i glavu.

Nerijetko se butici ponašaju baš kurvinski - znate kako su one izlog-lutke uvijek vitke kao da su netom s modne piste došle? E, pa, nešto što je normalno pripijeno na takvoj lutki je prilično sigurno u okolici 34. Osobicama se srce razgali kad vide takav komad robe u izlogu, ali prvo što čine kad uđu u dućan jest da, sa skepsom u očima, pogledaju lutki u leđa. U devedeset posto slučajeva mogu se odmah okrenuti i izaći, jer je na leđima pedalj dugačak komad tkanine sapet kvačicama za veš.

Radi se, dakle, o broju 38, koji je lutki, naravno, prevelik.

Zar nije apsurdno da dućan ne drži broj manji od 38, a najdeblja lutka nosi 34? Zar nije smiješno da, ako hoćeš komad robe izložiti u izlogu, isti moraš sužavati kvačicama na veličinu lutke?!

Brojeve manje od 38, eventualno negdje 36 (the 'novi 38') uglavnom imaju dućani tipa Top Shop, koji nam dolaze iz onog dijela svijeta koji je dobio dopis o tome kako je 34 in, dva je novi četiri, a nula novi dva. Ti dućani drže dosta, kako da kažem, neozbiljnu robu. Tu robu, kako da kažem, nije lijepo vidjeti u uredima gdje žene hodaju u odijelima. Ne možemo svi kupovati minice do pupka, topiće do vrata i veste koje sežu do samo do ispod sisa, a ostatak je ostao u tvornici. Ne želimo svi imati gole bubrege, jer je sad moderno da se iznad ruba traperica vide gaće, a po mogućnosti i dlake, a apsolutno je neprihvatljivo da ikoja majica ikad doista dotakne rub tih traperica.

Današnju odjeću za mlade ženske kao da konstantno pere neka gadna oseka - gornji dijelovi se povlače prema gore, donji prema dole, pa ćemo još malo hodati u čarapama natkoljenicama i šalu oko vrata.

Sva ta mladenačka sranja se uglavnom mogu naći u broju 34, 32, pa i 30.

Ali kad osoba koja nosi broj 34 želi kupiti sako, suočava se s nizom 38-ica u kojima izgleda kao Maršal Tito. A to obično nije ciljani izgled.

Uske haljine?

A-ha, sanjaj.

Suknje koje ne padnu na dno guzice?

Žao nam je.

A onda i onaj jadni pokušaj 'znate, to vam se tak danas nosi, na bokovima.' E pa nosi je ti onda bokovima, a onda se nosi i kompletno.

Zato hvala HaendM-u i Image Haddadu, koji vode računa i o svojim malim mušterijama. Da nema njih, osobice ne bi u čemu imale ići na posao, ostali dućani 34 ne priznaju, a i prodavačice vas, osim toga, malo čudno gledaju kad dođete s takvim željama. Kao da vi nemate pravo na to da vam odjeća prati figuru. Jer ste premali.

E pa nek se jebu lijepo svi ti koji zovu egzorcista da istjera broj 34 s tržišta, i poručite dizajnerima da, ako odluče promijeniti modnu industriju iz korijena i usmjeriti je na žene s normalnim oblinama, fino spakiraju sve što imaju u toj veličini i pošalju Jezdimiru! Samo da skratim hlače za cca. pola metra, pa ćete vidjeti čija mati prede savršeno pripijenu crnu vunu!!!

JA SAM BROJ 34 I OVO JE MOJ MANIFEST!!!

Iako bih najradije, u nastavku naslova, napisala par rečenica o 'stiskanju uz toplo dupe', danas ništa od toga.

Ozbiljne su stvari, naime, na vidiku. Nalazite se usred prvog hrvatskog blogswarm-a, čiji je cilj službeno lansirati prvi hrvatski tematski grupni blog, imena http://pollitika.com !

Čitatelji znaju da Jezdimir ne piše o politici, a iskreno sumnjam da će ga ovaj hvale vrijedan projekt na to natjerati. Kako Jezdimir nije jedini apstinent, organizatori su izrazili negodovanje nad tim što su se potencijalni autori tekstova na ovoj stranici odmah u startu ogradili od sudjelovanja, uz objašnjenja koja se uglavnom svode na 'izbjegavam politiku', 'ne bavim se politikom', 'ne zanima me politika'. Također sam se načitala tekstova prijetećeg tona o tome kako upravo apstinencija od politike upropaštava ovo društvo i ovu državu, te kako se oni, koji ne izlaze na izbore, nemaju pravo žaliti. Kako Jezdimir o društveno-političkim zbivanjima napiše koju riječ tek kad baš ne može zadržati jezik za zubima, a što se u protekle dvije godine dogodilo prilično rijetko, ovom prigodom želi vam približiti granice i razloge svoje apstinencije.

Ovdje sam sada napisala popriličan komad teksta o tome, ali, avaj, isti je stradao u silovitom naletu na tipku delete.

Bit teksta je bila da:

a. Jezdimir od svog 18.-tog rođendana nikad nije propustio niti jedne izbore, bez obzira na njihovu razinu;

b. da itekako voli čitati tekstove inteligentnih ljudi, koji povremeno ili stalno pišu o društveno-političkim temama;

c. da će, sukladno prethodnom, rado posjećivati i čitati Pollitiku; ali da

d. ostaje pri tome da o političkim temama pisati neće.

Iskreno, zabolila me glava dok sam pisala ono što se (avaj) maloprije sudarilo s tipkom delete.

Kako ja to vidim, odvjetništvo je tek za glavić koplja manje ogavno i prljavo od politike, tako da moja doza ljige biva zadovoljena svaki dan.

Dakle, ne zaboravite - http://pollitika.com - kliknite, čitajte, sudjelujte i tako priskrbite Jezdimiru električni roštilj, sve uz moto 'Ne moramo baš svi biti tako inertni!'

Tako da mrze svaki trenutak toga.

Prvo se, kad vođa benda pozove udavače na plesni podij, prave da ih nema u dvorani. Jednostavno zure u cvjetni aranžman na sredini stola, popravljaju remenčić na sandali (˝Ne, nisam se sakrila ispod stola, nego mi je zapelo ovdje...˝) ili su zatečene, eto baš tog trena, punih ustiju parfea od čokolade.

Onda vođa benda kaže ˝Ajde, ajde, cure, gdje ste, javite se˝, a kuma se zadovoljno ceri od iza glavnog stola, sretna što se udala, ako zbog ničeg drugog, e onda da nikad više ne bi morala igrati tu utakmicu.

Dok djevojke strijeljaju kumu ubojitim pogledima, gestikulacijom joj prenoseći ˝E, gospođo moja, ako si mislila da ćeš skoro vidjet' onih 250 kuna šta sam ti dužna za djevojačku, uzalud se nadaš!˝, jao i kuku im lele, već se mladenka diže i kreće po danak u krvi. Djevojkama se tope i povijaju krute i ljute crte lice, jer, ne možeš mladoj kontrirati na dan vjenčanja, a mlada, umiljata kao dobro odgojeno štene s pedigreom, osmijeha širokog poput Save sred Zagreb-grada na dan visokog vodostaja, prilazi njihovom stolu. ˝Harač, rajo, harač˝, šapće k'o đavolček, koji viri zaštićen ispod anđeoske čipkaste podsuknje. Zlurad osmijeh mu na licu titra.

Djevojke odlaze na podij. Vuku i onu što već tri godine živi s dečkom, pa je mislila da neće biti pozvana u reprezentaciju ove godine. ˝Ali ne, ne razumijete, ja sam u divljem braku, izvabračnoj zajednici, mi imamo sporazum sklopljen u formi javnobilježničkog akta, kojim smo uredili naše imovinskopravne odnose, kreditni sam mu sudužnik i domaćinstva voditelj, nasljednik u prvom nasljednom redu...˝, leleče ona, opire se rukama, nogama i visokom frizurom, ali uzalud.

Kad mladenka obavi inspekciju, proviri ispod svih stolnjaka i utvrdi da nitko ne popravlja remenčić, stupa s buketom smutnje na plesni podij.

Jezdimirka je, iako malena rastom i torzom krhka, uhvatila mjesto u povoljnijem, drugom redu, strateški se smjestivši iza Ančike. Ančika se poput Triglava uzdiže ispred Jezdimirke, ne znaš jel' sisatija il' plećatija, il' pak ima duže noge, tako da se Jezdimirka osjeća donekle sigurno. Ne vidi podij, ni mladu, omraženi buket, niti voditelja ceremonije. Odlučuje poslušati radijski prijenos utakmice iz sigurnosti Ančikine pozadine. Ančika se, međutim, meškolji. Kuži da je u prvom redu, a nije joj jasno kako je do toga došlo. Vrpolji se od nelagode, okreće se tražeći stražnja vrata, pa ugleda malu Jezdimirku iza sebe. Evo ga, sa'će.

- ˝Ajde da se mi zamijenimo, pošto si ti manj...˝

- ˝Ni da mi prvorođeno gruntovno čisto dijete ovog trena preneseš u trajno vlasništvo˝, iskezi se Jezdimir na zadnjim nogama.

- ˝Kssssss!˝ - sikne Ančika.

- ˝Groarrr!˝ - zareži Jezdimirka zauzvrat. Ančika se poraženo okrene natrag prema podiju.

Za vrijeme cat fight-a, mlada traži vođu benda da se preko mikrofona (eh, šta ti je profesionalna deformacija) ogradi od odgovornosti u njeno ime, pošto cvijeće u buketu ima prilično oštre i teške stapke, pa iste, sakupljene u svežanj, čine opasno oružje.

- ˝Hvatajte ga za glavicu˝, cereka se.

Bubanj udara, mlada se okrenula leđima skupini djevojaka, od kojih neke tako postojano uzmiču, da su se već kumi za stolom u krilo popele. Jezdimirka ništa ne vidi, kao pijavica se priljepila na Ančikina pleća. Sekundu kasnije, primjećuje lijepo aranžirani Poznati Leteći Objekt kako zastire svjetlo lustera.

Mladenka se okreće taman na vrijeme da ugleda kako buket, na kraju svoje nesretne putanje, pogađa Ančiku direktno u glavu. A Ančika niti mali prst nije pomakla, šake joj stoje čvrsto pritisnute uz bok. Kao, nje se to uopće ne tiče.

Odbivši se od Ančikine bulje, buket odskače u vis i nadvija se prema Jezdimirki. Kako ni ona ne pomiče ruke kojima je obuhvatila Ančikina zaštitnička leđa, buket pada tik do njene lijeve noge.

Ančika i Jezdimirka obje gledaju buket, koji mrtvo leži na podu pored njih.

- ˝Šta misliš, jel bi šef sale znao reći koja je ovo klasa parketa? Ima baš pravu mjeru prošaranosti...˝, Jezdimirka će Ančiki.

Prije nego je Ančika stigla dati svoje mišljenje o postotku čvorova u parketu, kroz masu se probije jedna od uzvanica s drugog kraja skupine, baci se prema podu i ščepa buketić.

Neočekivana Usidjelička Sila Koja Se Iznenada Pojavljuje I Rešava Stvar.

Jezdi i Ančika su jednostavno devastirane od razočaranja.

- ˝Ah, tisuću mu dabrovih testisa, Jezdi, opet ga nismo uspjele uhvatiti!˝, reče Ančika.

- ˝Znam, Ana, znam, ali gledaj to s vedrije strane - uskoro će Ivanina svadba˝, Jezdi će, tapšajući Ančiku po plećima, ˝tamo se možemo zaključati u zahod i tako optimizirati naše šanse.˝

Taman kad su krenule natrag prema stolu, da se malo pobratime posredovanjem vinca rumena-ha-ha, mlada prođe pored njih na putu da izljubi onu koja će se sljedeća udati, pa im dobaci ispod glasa ˝Vas dvije, o ovome ćemo sutra porazgovarati. Nemojte misliti da nisam vidjela, a osim toga, sve je snimljeno. Ugodan ostatak večeri želim.˝

- ˝Gulp, korpus delikti?˝, prošapće Ančika.

- ˝Ma ne brini˝, reče joj Jezdi, ˝na kuminoj svadbi sam se kao zvijer bacila iza stupa u trenu kad je buket poletio. To se tak lijepo vidlo na snimci da čak ni ja nisam uspjela ništa izmisliti u svoju obranu. Ma, u Čarlijeve anđele bi me regrutirali, samo da je snimku pogledao neki holivudski producent! I kaj, mlada se poslije malo ljutila, al je zato jubavnajveća danima ljubio tlo pod mojim nogama. Svako zlo za neko dobro.˝

Stigle su za stol, sretne što je ceremonijalni dio večeri okončan.

- ˝Volim to kako si sportski netalentirana˝, šapnuo je jubavnajveća Jezdimirki na uho. Po osmijehu na njenom licu vidjelo se da zna kako je očekuju divni dani.

Ako nekoga zanima gdje se Jezdimir ovih dana brćkao na trideset jesenskih stupnjeva, nek zna da je to bilo na Broču.

A ako nekoga zanima povodom čega se Jezdimir brćkao od svih mjesta baš na Broču, nek zna da je to bilo uslijed odvjetničkih igara.

A ako nekoga zanima kojim se to sportom Jezdimir bavio na tim igrama, i je li što osvojio, nek zna da je osvojena Zlatna Medalja!

U kojoj disciplini?

U triatlonu!

Triatlonu od čega, sumnjičavo se pitate Vi, poznavajući već pomalo Jezdimira i njegovu krajnje ozbiljnu narav.

U triatlonu sastavljenom od eskivaže svih vrsti sportova na srednje pruge, kušanja što je više moguće finih jela sa švedskog stola i ekstremnog ispijanja kave!

Kako mu u toj sportskoj disciplini jednostavno nije bilo konkurencije, a on je to i znao, možete samo zamisliti njegov bijes i razočaranje kada je, na svečanoj dodjeli nagrada, shvatio da Komora jednostavno nije prihvatila kategoriju u kojoj se Jezdimir natjecao. Ni pehara, ni medalje, ni razglednice! Nije bilo druge nego da, bez odgađanja i bez milosti, momentalno napusti hotel.

Nakon večere, jasno.

Te doručka.

Znate, imaju te male palačinkice, izgledaju kao prave, ali su male-male, onako, taman za veličinu jednog slasnog zalogaja, mislim jednostavno su...

*slurp*

Nego. Dok sam ja tako bivala lijena i relaksirana na špicu Zlatnoga rata, s tabanima u plićaku, guzicom na sitnom šljunku i okom na ljubavnom romanu iz Glorije (mom omiljenom ljetnom štivu), u javnosti je osvanuo Neutrinov intervju s Jezdimirom Uskokovićem, spisateljskim talentom, čiji spol zbunjuje mnoge otkad je osvanuo na ovom mjestu prije... pa bit će uskoro i dvije godinice.

Neutrino je spomenuo kako je započeo naš međučitateljski odnos, pa mi vrag nije dao mira, morala sam se podsjetiti što je to točno bilo.

/Pamtim to kao da je bilo danas.../

Ja sam se nekako u to doba već kod njega osjećala kao doma, međutim on očito nije poznavao suptilne nijanse Jezdimirovog izričaja, a niti Jezdimirov izričaj općenito. Zapravo, Jezdimirov izričaj nije ništa drugo doli jedna velika suptilna nijansa. Mislim da to nije jedini put kad je Jezdi nadrapala zbog neozbiljnog pristupa u interakciji s drugima, ali je svakako to bio put kad je mogla najviše nadrapati. Sva sreća pa Neutrino nije isključivo zlopamtilo, pa mi je ipak dopustio da se opravdam i ispričam.

Enivej, on je napisao post o tome kako mu je bivši šef podlo uvalio labuda u rubrici 'komunikacijske vještine' i kako je on popizdio zbog toga, jer da neće njemu šef da on ne zna s ljudima, kad on ako nešto zna, onda zna s ljudima, i tako sve u tom tonu dalje. Na to je stanoviti komentator, koji je očigledno ušao u samu bit teksta, rekao:

A onda je Jezdi (sva ponosna na suptilne nijanse, dabome) rekla:



A onda je Neutrino rekao:



A onda je Jezdi, majstorica međuljudskih odnosa i naglo svrgnuta vladarica suptilnih nijansi, (ne dajte mi da ikad ikad radim u PR-u), rekla:



I to je bilo to.

Od tada sam mu toliko omilila, da me sad stavio u društvo s Ribafišem, Zrinkom, Mrakom i njima sličnima, što je neopravdano, al' mi baš fino miluje ego.

I za kraj, kao što neki komentator kod Zrinke reče - 'njemu treba promocija, a vama to da vas netko intervjuira jako godi taštini pa ste si fino našli...'. E, pa, Neutrino, kad ćemo to ponovo, baš mi je na taštinu slatko sjelo, jaaaaaao!

*ovdje ide posunčani smajli, kojemu je potpuno neočekivano uletilo par dodatnih dana mora, pa se sav presijava od srećice*