Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

˝Ne mogu vjerovati˝, dreknuo je jubavnajveća, ˝znači istina je! Vi žene!˝

˝Što je istina?˝, upitala sam nevino, ne znajući o čemu priča. Neki put ga zbilja ne razumijem. Osobito kad ubaci 'vi žene', onda znam da slijedi nonsens, pa se jednostavno automatski iskopčam. Kao mali cakani preopterećeni osigurač.

˝To da bi se prasnula sa Sergejem Trifunovićem!˝. Aha, to.

˝Aha, to˝, rekoh.

Ovakve stvari se događaju kada odabranik mog srca i racija nadoknađuje višemjesečne zaostatke u djelatnosti u kojoj bi morao biti najžešća avangardistička perjanica – čitanju Jezdimirovih uradaka.

˝A što, molićulijepo, fali Gojanović Tonćiju?!˝

˝Prvo, nije Tonći nego Toni˝, rekoh, uz uzdah.

Oh, kako li sam se samo dovela u ovu situaciju? Možda tako da sam izjavila kako su i Toni i Sergej za prste oblizati, ali bih, kada bi mi netko pričepio čelo čeličnom cijevi i natjerao me da biram, ipak prije potrošila Sergeja. Dobro, možda sam i dodala nešto poput 'slatko ko paketić maramica u sezoni ambrozije', čisto da se ne uvalim tek plitko. Ali, avaj, jubavnajveća nema problem s tim što bi Jezdi trošila treće osobe, on ima problem s tim što bi, pored predivnog stvorenja blagih tamnih očiju i bambijevskog pogleda, ona potrošila jednu najobičniju...

˝...barabu! To je tipično ženski, sve vi zapravo žudite za kretenima koji će vas maltretirati na ovaj ili onaj način. Poslije naričete i jaučete, ali se ne znate iz toga same iskoprcati, jer, što vas on bolje gazi, to ste vi luđe za njim! Reci da to nije istina!˝

Hm, iako sam poznata po obrani časti ženskog roda i po cijenu toga da, u nedostatku argumenata, lupetam potpune gluposti, morala sam uprazniti pauzu i razmisliti na trenutak. Jesmo li 'mi žene' zaista 'takve'?

Odgovor je: jesmo. Ali ne pada mi napamet da išta takvoga priznam.

˝Pa čuj-gledaj-kuiš-ovo-ono, ovisno o tome što je tvoja definicija barabe, mislim, diferencija specifika pojma 'baraba' de fakto jest...˝

˝Ma znaš ti dobro tko je baraba, žene samo što nemaju vlagometar za barabe! Baraba na vidiku, a one navodnjavaju kao kanal Rajna-Majna-Jangce, samo što se ne pretvore u močvaru!˝

˝Daj, molim te, prvo što pretjeruješ, jer takav kanal ni ne postoji, a drugo, mislim stvarno si vulgaran, baš vulgaran!˝, rekoh iznimno konsternirano, protestno istrgnuvši svoju ruku iz njegove.

Naravno, trebalo je brzo stvoriti pomutnju kako bi se odgodio, a po mogućnosti i izbjegao, daljnji razgovor o toj životnoj istini, tako velikoj da je pravo čudo što još nije u osnovnoškolske udžbenike ušla. Žene uspijevaju izbjeći barabu tek na dva načina:

a. pukom srećom / blaženom providnošću / čistom slučajnošću, ili

b. tako da su probale, oprljile se, izvukle živu glavu, a sa glavom i pouku, pa ne ponovilo se.

Sa godinama dolazi životna mudrost, ali u vrijeme kad mudrost steknemo, obično je doba sparivanja i parenja daleko iza nas, a ispred je tek razdoblje u kojem možemo žaliti što nismo u ključnom trenutku donijele praviju odluku. A onda umreš.

Teško je prakticirati mudrost kad si mrtav. A tako lijepo prašiti se s barabama dok si živ.

˝Znam da se praviš da se duriš, a zapravo smišljaš šta da kažeš, a da ne bi morala priznati žensku sklonost barabama! Mogu i ja biti baraba, ako ti je to napeto, evo sad ti flisnem jednu preko obraza, pa ćemo govoriti ljudima da si stala jučer na grablje! Seksi, ha?˝ - vikne srećica, nimalo ne uvažavajući moju fingiranu konsternaciju i tobož nadureno zvjeranje po izlozima.

Ženski problem s barabama zapravo ne leži u tome što žene de fakto vole barabe. One zapravo vole dvije divne iluzije:

1. debilnu iluziju da će se svaka, pa i najtvrdokornija barabetina, promijeniti iz rđavih temelja uslijed blagotvornog djelovanja njene ljubavi, te

2. jednako bedastu ideju o gruboj kori izvana, a slasnom plodu iznutra.

Žalosna je istina da će izvorne tvrdokorne barabe iskaliti svoju mačo barablju kvalitetu na njenom nosu puno prije nego blagotvorni učinak ljubavi nakon cca tristotinjak godina počne djelovati, kao i da su minimalne šanse da će iza gadne fasade pronaći tek jedno slatko malo muško biće koje samo želi biti voljeno ili neko drugo slično raskvašeno holivudsko sranje.

Kad bolje razmislim, netko bi nam ovo trebao objasniti polako i razgovjetno onog trena kad se zaljubimo u prvog dečkića koji nas povuče za KE!čku u pješčaniku, jer bismo apsorbiranjem istoga mnoge kasnije emocionalne havarije i povlačenja za PI!čku mogle jednostavno prepoznati i zaobići. Eh, da, mi žene možda ne znamo previše o muškima i ljubavi, ali pouzdano znamo jednu stvar. Svi vole da im se malo laska.

˝Znaš˝, rekoh jubavnajvećem uz đavolji smiješak, s namjerom da okončam glupu prepirku, ˝sad kad si već počeo s tim barabama, ako se prisjetiš dana kad smo se upoznali, sjetit ćeš se da me na tebi instant privukao upravo tvoj rabijatni izgled lica i mrke obrve...˝

˝A da?˝, zainteresirano će on, ˝nastavi, nastavi...˝

˝Pa kad ti kažem! Nekako si djelovao ljutit na čitav svijet...˝

˝Pa kad sam i bio!˝

Da, ako se točno sjećam, ljutnja je bila uslijed toga što je pekara imala samo krafne s vanilijom i čokoladom, a ne i one sa pekmezom.

˝Pa da, nema razloga da se osjećaš ugroženo, jer i ti si u principu jedna baraba! Upravo to i volim u tebi!˝ - uskliknuh sladostrastno.

Muški dio nedužnoprolazećeg para uputi 'vidiš-kako-ona' pogled svojoj ljepšoj polovici.

˝Hm...˝ - promrmlja on i ispravi držanje, samovažno kimnuvši muževnom odrazu samog sebe u izlogu, ˝baš sam prava baraba, grrrr...˝. Mislim da si je čak i zavjerenički namignuo, onako u stilu 'jedan od nas dvojice će ševiti večeras, a dat ću ti i hint - to neće biti imaginarna slika iza ogledala'.

˝Jesi, barabo moja nadraža...˝ - rekoh, stisnuvši se uz njega.

S tim sanjivim okicama, nestašnim uvojcima, šarmerskim osmijehom i neodoljivim rupicama? Baraba? Da, baš...