Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

Činilo se da je to bilo tek još jedno obično učmalo jutro na hrvatskoj estradi. Zvijezde su spokojno drijemale, ne razmišljajući o šundizaciji izvornog hrvatskog glazbenog smeća od strane pogane porno glumice visokih peta. Niti o tome što bi sve dali da im je samo jedan dan u tim štiklama.

Nije bilo udarca, potresa, niti zaglušujuće buke. Tek razorno zračenje, koje se poput radioaktivnog oblaka širilo gradom, a zatim državom. S obzirom na to da Republika Hrvatska ima 'plitku dubinu teritorija', nije mu trebalo dugo da se prelije preko granica tog našeg kiflićastog sukusa samoopstojnosti i državotvorne nezavisnosti.

Polako i nečujno, nemir je zašao u muzikalna srca, zapetljao zlatne žice poskočice, pomrsio peteljke lakih nota.

Žak se prenuo iz sna. Instinktivno je posegnuo za telefonskom slušalicom i utipkao broj svog menađera. Zvonjava je s druge strane žice odzvanjala u prazno. Menađer je frenetično pakirao putnu torbu. Znao je tko zove. Znao je da nema svrhe javljati se. Uskoro će ionako svi znati. Oduvijek je bio svjestan neumitnosti onoga što će za koji dan uslijediti.

Ljudi govore kako su u životu sigurni samo smrt i porezi, ali on je u mislima uvijek dodao i TO.Žak je bio njegov najveći uspjeh. Ulagao je svo menađersko umijeće kojim raspolaže, kako bi njegovu karijeru pripremio što bolje može, sve u nadi da će se njegov štićenik, kada taj trenutak nastupi, moći ravnopravno oduprijeti neizbježnoj pojavi.

Međutim sada, kad je u dubini čiroznog želuca osjetio snagu vibracija, shvatio je da je naivno podcijenio suparnika.

Troje ih je.

Kada bi ih skupio na hrpu i oblikovao u ćuftu, vjerojatno bi bili manji od Žaka, ali ovo je jedan od onih slučajeva gdje veličina stvarno nije važna. A ni mlohavost. Telefon je uporno zvonio.

Menađer je ubacio u torbu zadnje gaće, pogledom obuhvatio nakinđurene zidove svog dugogodišnjeg doma, a zatim je izvadio karticu iz mobitela i bacio ju u smeće.

˝U ovoj državi više neće biti posla za mene˝, promrmljao je, a onda dodao, ˝u ovoj državi neće više biti ni mene...˝.

Iako mu je bilo gotovo istinski žao, okrenuo je leđa dosadašnjem životu i otišao kroz vrata u novi život.

Kao što rekoh, ipak mu je bilo tek 'gotovo žao'.

Na drugom kraju grada, Žaka je oblio hladan smrdljivi znoj egzistencijalnog straha. Kad je shvatio da odgovora neće biti, odložio je telefon, sklupčao se na parketu, bojuć... bojajuć... bojeć... *grrrr* enivej, bilo ga je zbilja strah.

Diljem Zagreba, selebritiji su hvatali telefone. Maja Š. zvala je Ivanu K., Renata K. Ninu B, Nikša Tinu (da, zbilja, kako se oni prezivaju?),a Luka N. Jasmina S.

Mate B., Miroslav Š. i Marko P.T. ionako su zajedno sjedili u birtiji. Svitalo je. Naglo su izgubili volju za hranom, pićem i glazbenim stvaralaštvom, jedino je državotvorni zanos ostao tinjati im u njedrima. Svi oni osjetili su grandiozno prisustvo velike moći na samom pragu hrvatske estrade.

Velika moć pritisnula je kvaku i odškrinula vrata.

Ništa više neće biti isto. Jer, Obrezani su tu.

Na početku svega imali su soma kuna između sebe. Pri registraciji, Hrvatska glazbena unija im je otela dvjestopedest, a država još osamdeset u biljezima.

Nakon što su oderani, postali su Obrezani. Oni su boj-bend, jedina prava pop atrakcija u nastajanju na prostorima bivše Socijalističke Republike Hrvatske, danas Republike Hrvatske.

Ne jebe ih živa sila, pa makar bila upakirana u tristo Žakovih kila.

Njihova misija je postići da Honda Civic Lik, nošen na krilima novostečene estradne popularnosti, umoči. A kad kažu 'umoči', ne misle na 'prst u staklenku džema od brusnica'. Iako je i to zdravo.

Prvu pjesmu će im snimiti Veliki meštar Dritokonj osobno u svom studiju. 'Samoćo ružna ženo' pjevat će nacija, 'Honda-sivik-liče! Honda-sivik-liče!', skandirat će.

ONI SU (*bubnjevi*):

Na gitari i mikrofonu, autoportretiran kao crn, ružan, glup i bez kinte, a zapravo živa legenda bloghaera, maser iz Zabranjene ljubavi i istinska zvijezda svih reklama u kojima je ikad bio potreban pravi crnac (da ne kažem African-Croatian), dame i gospodo - HYBRID!

Na, hm, opet gitari, zavodnik plavih očiju i masne kose, vozi kad je živčan, voli Dejvida Bekema, ne plače NIKAD i ne boji se NIČEGA, dame i gospodo - FREND MASNE KOSE!

'Pleše i animira kao deset tasmanijskih nemani', tip s Hondom od sedam hiljada eura, kožnim rukavicama, bečkim manirima i širokim svjetonazorima, gospodo, sklanjajte dame - HONDA CIVIC LIK!

ZGRABITE KOMAD OBREZANIH, PRIJE NEGO POSTANU PREPOPULARNI ZA IZLAŽENJE U JAVNOST.



Fotografija preuzeta iz Male sobe

Mediji o Obrezanima:
Kako je nastala ideja 'svirajmo da kara'?
Obrezani, put do slave - njihova priča...
Službena stranica.