Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

Prvi

UVOD

Volim si umišljati da sam tolerantna. Baš onako, zbilja i zaozbiljno, evropejski, kozmopolitski, urbano i liberalno tolerantna - naime, volim crnčuge, žute, pedere, lezbe, starkelje, debele, neobrazovane, glupe, grde, zle i gubave, a samo sam korak od toga da se učlanim u NAMBLA-u (North American Man / Boy Love Association ).

Međutim, nekako mi se čini kako je ta moja tolerancija samo krasopisna črčka na papiru, nastala kao rezultat toga što sam se okružila isključivo ljudima koji mi, po svim svojim atributima, idu glatko niz dlaku. Sad kad malo razmislim o tome, među mojim prijateljima baš i nema crnčuga, žutih, pedera, lezbi, starkelja, debelih, grdih i gubavih. Svi su bijeli kao labudovi u snježno zimsko jutro, strejt kao smogom okupana Vukovarska ulica, te, kao u zlatno doba Briljanteena - lijepi, dobri i pametni. Jednostavno nemam na kome brusiti manjak netolerancije.

Ako se jako, jako uživim u situaciju, namrštim obrve kao Joey Tribbiani kad radi long division, mogu eventualno zamisliti kako se družim s kmicama i kosookima, nagrešpanim babama, salatim amerikancima, pa čak, kvragu i sve, mogu zamisliti Jezdimira gettin' jiggy na partyju udruge Iskorak.

Ali ono što jednostavno ne mogu probaviti jest SUŠTA GLUPOST u svim njenim pojavnim oblicima.

NAIME ŠTO I ZAŠTO

Gledam ja tako Big Brother. Onaj tko je bacio veliko oko i uho na taj fenomen ovodobne televizije vjerojatno već prepoznaje u kojem (plavom) grmovlju leži ta iritantna uš koja fri-klajma up my ass. Vidim da je na blogu bilo dosta osvrta na tu temu, koji su uglavnom započinjali sa 'Tisuću mu maloljetnih dabrova, ovo je prvi i zadnji put da sam napisao/la post na temu te idiotarije, kao i prvi i zadnji put da sam to pogledao/la!!'.

Ali, nedajbože da se negdje odigrava seminar na temu anatomije ljudske gluposti, a da Jezdimir ne ubode komad kolača.

Iako je bolno suvišno išta pisati na prožvakane teme Big Brothera kao institucije općenito ili Borisa Mirkovića koji bi trebao biti u instituciji općenito, smatram da se ipak vrijedi očešati o žene koje su bile i/ili još uvijek jesu 'u kući'.

NEKA MOJA SJEĆANJA

Sjećam se, svojedobno sam gledala Direkt na temu ljepote i što ona znači u životu. Kako to obično u Direktu biva, govorile su osobe po tom pitanju vrlo različite, npr. jedna odeblja, jedna izbušena, ali najzanimljivija je bila jedna Yo.

Dabome, kao predstavnica lijepih.

Njezinu izjavu pamtim i danas, jer je često ponavljam kad uhvatim sestru kako tri sata turpija nokte, e ne bi li isti dosegli savršenstvo. Yo je, pronicljiva pogleda, meketavog glasa i polako, s pauzama, kao da čita s blesimetra, rekla (parafraziram): 'Meni smeta kada... ljudi misle da sam ... glupa zato što sam ... lijepa. A uopće me ... ne poznaju. To su ... zli ljudi.To što sam ja lijepa ... ne mora značiti da sam ... glupa. Ja jednostavno vodim ... brigu o svom izgledu. Ako ne napravim manikuru, ja sam u ... depresiji. Ja se volim ... lijepo obući i izaći van. Ako to ne napravim, ja sam u ... depresiji. Ja stvarno ne razumijem zašto ljudi misle da sam ... ja glupa. To nije ... u redu. Oni mene uopće ... ne poznaju.'

Osjetila sam se tako posramljenom. Recimo da sam jedna od onih koji bi našu Yo smatrali glupom.

A uopće ju ... ne poznajem.

I nemam pravo procijenjivati njenu inteligenciju na osnovi onoga što gledam na TV-u.

Jer ju ... ne poznajem.

Ergo, ja ne mogu znati je li ona glupa ili nije. Ali ono što vrlo egzaktno mogu reći na temelju njene izjave jest DA DAJE GLUPE IZJAVE. Glupa izjava svakako ne mora značiti da je izjavitelj glup sam po sebi, ali rječito govori o samoj sebi kao glupoj izjavi.

Nastavlja se...