Ne, nisam ovo pisala sad, u jeku učenja, i ne, ne varam vas potajice sa čitateljima neke druge stranice dok vam tu prodajem maglu kako nemam vremena, nego je ovaj komadić teksta stajao malo duže u procesu objave. Inače je stručniji i malo dosadniji, pa odmah od njega pošteno odvraćam one sklone lakšem štivu.
Kliknite OVDJE.
APDEJT: Duboke isprike ovima iz dijaspore koji muku muče s tim što ne znaju tko je Sopekica (ali, moliću, ne morate izmišljati da se ne sjećate Zeda, jer smo svi gledali (i voljeli!) Policijsku akademiju 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7). Malo sam guglala, ali jebomepas fakat nemam vremena ni volje. I užasno mi je žao što vam ne mogu to dočarati, jer zbilja jest prejebena usporedba, na koju se svi kojima je spomenem razvale od smijeha, uključno s mojim ocem najdražim. Nastojat ću vam to nekako nadoknaditi kad se vrnem. Poosa, bokić, hihihi.