<	svibanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

OVDJE ĆE DOĆI DIZAJN, NE BILA JA ŽENA GLAVA.

O zdravstvenom stanju

Krenimo od vrha prema dnu. Beživotnu, suhu kosu ne trebam ni spominjati. Recimo da je to estetski, ne zdravstveni problem... Makar, i vi i ja znamo da nije. Nešto niže, dva ćorava zelena oka, dioptrije toliko udaljene od nule, da bi nula morala ispaliti signalnu raketu kako bi ju moja dioptrija vidjela. Čeljusti krcate olovnim šesticama i sedmicama, a odnedavno se i petice guraju u oklopni vod. Jedinice i dvojke okrhnjene od noćnog škrgutanja. Stres, naime, čini svoje - ako neće čir, onda će proteza. Vratna kralježnica, da citiram svog fizijatra, pokazuje promjene netipične za dob pacijenta. Spavam na tempur pjeni, a svako jutro 20 minuta vježbam, mašući rukama kao hiperaktivna stjuardesa na ekstaziju. Do kad tako? Do kraja života, eto do kad. Probava ima svoj životni stil - pokušavam mu doskočiti, ali još uvijek tražim vrstu hrane koja me neće napuhnuti. Jajnici me nešto žigaju. Ni mjehur nije što je nekad bio, izgleda da stiže naplata za sve one djevojačke godine nenošenja potkošulje, a ni tange tu nisu tako nevine kao što izgledaju. Koljena, ti zglobovi što život znače, povremeno javljaju preopterećenje... Bojim se da ću jednom, dok budem zavodnički čagala (znate, onako, seksi), ostati zakočena u polučučnju. Prevalit ću se sama od sebe, kao domino kocka s greškom. Platfusi svaki dan naporno rade ne bi li pretvorili konkavno u konveksno. A sad mi na desnom nožnom palcu urasta nokat. Ajme, kako boli.

Srce mi često preskoči, ne samo pri pogledu na ljubav mog života.

Ponekad proživljavam fantomske bolove - boli me nepostojeći kurac za sve, kao da je stvarno tu. Zastrašujuće realistična bol.

Na koncu, kad podvučem pod sve to krivulju EKG-a, zaključak mi se sam nameće.

Život je patnja.
Ljubav je bol.
Svi smo mi Jezdimir Uskoković.

Jezdimir voli sve što vole mladi (i oni koji imaju dvajspet, a misle da su još uvijek mladi):

jezdimir@gmail.com

When in doubt:

Ako vam je dobro, onda ništa / Amy Damon / Ari / Armin / Beštija / Big vern / Blini / Brand new / Bučimir / Bugenvilija / Cookie / Domaćica / Eduard Pranger / Drama Kvin Elena / Fristajler / Gawrun / Guzijola / Hal / Hero / Hybrid / Ire / Jazzie / Lucy / Marvin / Neutrino / Nojzi / Nymphea / Ovaj onaj / Pinkeye / Rabbit / Rahat Lokum / Ribafiš / Rock / Rojal / Runaway / Umorni / Tajp / Zleva / 1000 Ne znam


Blog.hr

Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

srijeda, 04.05.2005.

Scena 5. Varšava, sunčano. Frizura se drži o niti. Jubav je imao pravo, aerodrom im je ogroman, a od aviona do zgrade ima nekoliko kilometara nacrtanih cesti, sto zavoja, deset semafora, više vrsta zemaljskih neletećih vozila i petnaest malih follow me tutača za koje sam do nedavno mislila da reklamiraju nešto, dok nisam shvatila da vozač pilotu nešto maše. Grade novu veliku aerodromsku zgradu, u kojoj će, nadam se, imati bolje stolice. Naime, da u ovim postojećima moram provesti duže od pola sata (što je u nekakvom međunarodnom transferu kikiriki od čekanja), podivljala bi ko lisica u zamci. Sjedalice su im, bez ikakvih pretjerivanja, tek za nijansu udobnije od onih plastičnih narančastih u zagrebačkim domovima zdravlja. Mislila sam da jubav pretjeruje kad je govorio o duhu socijalizma koji baulja slobodno po varšavskom aerodromu – ja, naime, ne volim uopće upotrebljavati pridjev 'socijalistički' u kontekstu drugih zemalja, jer mi se uvijek čini da nam socijalistička kvaliteta upada u oči svugdje osim kod nas, a rugala se sova sjenici da ima veliku glavu i nije baš moj stil. Ali kaj je je, Pleso ima sjedalice koje su, u odnosu na te poljske, pretrpile značajan evolucijski tretman. No, kao što rekoh, sva sreća što je čekanje bilo samo pola sata.