<	travanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

OVDJE ĆE DOĆI DIZAJN, NE BILA JA ŽENA GLAVA.

O zdravstvenom stanju

Krenimo od vrha prema dnu. Beživotnu, suhu kosu ne trebam ni spominjati. Recimo da je to estetski, ne zdravstveni problem... Makar, i vi i ja znamo da nije. Nešto niže, dva ćorava zelena oka, dioptrije toliko udaljene od nule, da bi nula morala ispaliti signalnu raketu kako bi ju moja dioptrija vidjela. Čeljusti krcate olovnim šesticama i sedmicama, a odnedavno se i petice guraju u oklopni vod. Jedinice i dvojke okrhnjene od noćnog škrgutanja. Stres, naime, čini svoje - ako neće čir, onda će proteza. Vratna kralježnica, da citiram svog fizijatra, pokazuje promjene netipične za dob pacijenta. Spavam na tempur pjeni, a svako jutro 20 minuta vježbam, mašući rukama kao hiperaktivna stjuardesa na ekstaziju. Do kad tako? Do kraja života, eto do kad. Probava ima svoj životni stil - pokušavam mu doskočiti, ali još uvijek tražim vrstu hrane koja me neće napuhnuti. Jajnici me nešto žigaju. Ni mjehur nije što je nekad bio, izgleda da stiže naplata za sve one djevojačke godine nenošenja potkošulje, a ni tange tu nisu tako nevine kao što izgledaju. Koljena, ti zglobovi što život znače, povremeno javljaju preopterećenje... Bojim se da ću jednom, dok budem zavodnički čagala (znate, onako, seksi), ostati zakočena u polučučnju. Prevalit ću se sama od sebe, kao domino kocka s greškom. Platfusi svaki dan naporno rade ne bi li pretvorili konkavno u konveksno. A sad mi na desnom nožnom palcu urasta nokat. Ajme, kako boli.

Srce mi često preskoči, ne samo pri pogledu na ljubav mog života.

Ponekad proživljavam fantomske bolove - boli me nepostojeći kurac za sve, kao da je stvarno tu. Zastrašujuće realistična bol.

Na koncu, kad podvučem pod sve to krivulju EKG-a, zaključak mi se sam nameće.

Život je patnja.
Ljubav je bol.
Svi smo mi Jezdimir Uskoković.

Jezdimir voli sve što vole mladi (i oni koji imaju dvajspet, a misle da su još uvijek mladi):

jezdimir@gmail.com

When in doubt:

Ako vam je dobro, onda ništa / Amy Damon / Ari / Armin / Beštija / Big vern / Blini / Brand new / Bučimir / Bugenvilija / Cookie / Domaćica / Eduard Pranger / Drama Kvin Elena / Fristajler / Gawrun / Guzijola / Hal / Hero / Hybrid / Ire / Jazzie / Lucy / Marvin / Neutrino / Nojzi / Nymphea / Ovaj onaj / Pinkeye / Rabbit / Rahat Lokum / Ribafiš / Rock / Rojal / Runaway / Umorni / Tajp / Zleva / 1000 Ne znam


Blog.hr

Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

srijeda, 06.04.2005.

Iz ciklusa ˝JEZDIMIR SE TRUDI UKRATKO˝: Filmska Večer Control point: post uzeo 17 minuta. ˝Jubav, jesi vidio da je Kum na televiziji?˝ ˝Da, jesam.˝ ˝Čovječe, zadnji put kad su bila sva tri dijela, rekli smo da ćemo složiti filmsku večer, i eto, dočekali smo i reprizu, a da nismo to izveli.˝ ˝Da... a još ih ionako imamo sve na cd-u...˝ ˝Jebate, koje smo ljenguze i zgubidani, imamo na cd-u, i nismo uspjeli pogledati...˝ ˝Užas, baš smo jadni... ali, čekaj...˝ ˝Kaj?˝ ˝Ili smo ipak gledali?˝ ˝Ma daj, pa valjda bi se sjećala, to su tri filma, pa nisam tako senilna.˝ ˝Ma meni se čini da jesmo...˝ U taj tren mi se probija slika mene kako, raskrebečena na fotelji s Pringlesima u ruci komentiram kako Al Pacino sa starošću ne gubi baš ništa od seksepila. Jubav pored mene juriša na zdjelu sladoleda. ˝Čekaj, čekaj, možda i jesmo...?˝ Ma je li moguće da se moj Sammy Jenkins a.k.a baba Vida sjeća bolje od mene?! ˝Ma jesmo, srećica, znaš da si mi stalno objašnjavala tko je kome tko i tko je koga poslao da spava s ribama, jer su mi svi ti talijani bili isti!˝ Upitna Tišina. Bam - slika mene kako mašem praznom kutijom od Pringlesa i vičem ˝pa koliko ti puta moram reći, tupane jedan tupasti, ovaj je ovome posvojeni brat, a ovaj je ubio onoga u prvom dijelu, pa se to sad sve vratilo u prošlo stoljeće, pa je ovaj došao natrag da nađe onog debelog, pa mu je na kraju prošlog dijela izvadio džigericu žlicom! Kako ne kužiš?!˝ A jubav pored mene juriša na zdjelu sladoleda, i ne jebe me ni pol posto. Jer zna da će za deset minuta opet pitati ˝ma ko je sad ovaj?!˝. ˝Au, pa ti imaš pravo! Pa kad je to bilo kad mi je tako mutno i jedva se sjećam!?˝ ˝Prije dosta, valjda...˝ Tišina. ˝Astimiša, pa koliko smo mi zajedno?!˝ ˝Ha, biće pun kurac...˝ ˝Jebate. Izgleda da je tak. Hm...˝ Kontemplativna Tišina.