Kad svisne, ispusti li čovjek neki zvuk ili ne?
Ako da, kakav?
Naime, imala sam s jubavnajvećom neki dan raspravu upravo oko toga što zapravo znači svisnuti. On je tvrdio da to neminovno podrazumijeva zvuk intenzivnije prirode, a ja mislim da mu se to čini samo zato jer svisnuti i vrisnuti zvuče slično, pa onda i izazivaju asocijacije.
Dakle, po mom, svišnjavanje se sastoji u tome da se osoba, eventualno uz duboki uzdah, sva nekako objesi, omlitavi, ostane bez zadnjeg atoma snage, pozeleni, i odustane u potpunosti od toga što ju je dovelo do svišnjavanja, ali sve to u tišini i bez glasa, jer, složit ćete se, jednostavno više nema snage za nekakve zvukove!
Po njegovom, pojavni oblik svišnjavanja jest sličan tome, ali u nezaobilazni zvuk, koji se on potrudio reproducirati preko telefona, a koji je u njegovoj izvedbi zvučao kao Munchov Krik.
Nakon toga sam otrčala po Anića, pa smo ustanovili da svisnuti znači
1. naglo umrijeti (od žalosti, bola, tuge, jada), pri čemu je za očekivati da se izdahne, a ne vrišti, ili 2. jako propatiti, propasti (od tuge, jada itd.) na što smo oboje viknuli ˝eureka! ja sam u pravu!˝
Ima li, molim lijepo, netko tko je nedavno svisnuo da nam kaže je li usput vrisnuo ili mu je kakva druga zvučna kulisa (poput dobokog uzdaha, primjerice) ipak bolje legla?