Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

Otišla sam u teretanu, a kući sam se, umjesto ugodno iscrpljena, zadovoljna, rasterećena i energizirana, vratila krajnje nedobrog raspoloženja. Što je pošlo po zlu? Nekoliko stvari.

...dan je počeo loše. Kad mi je ujutro zazvonio alarm, najozbiljnije sam pomislila ˝mislim da ovog trena nema te stvari na ovom svijetu koju ne bih dala samo da ne moram sad na posao...˝. Skoro sam zaspala dok sam se umivala, a to i nije baš jednostavno. Umor nije ispario ni nakon kave, što znači da se zadržao kroz cijeli dan. Dakle, loše predispozicije od jutra.Normalan čovjek bi taj dan propustio vježbati, ako mu je već tako loše. Međutim, taj isti čovjek ne propušta ići one dane kad mu je dobro, pa tako može čmrljiti doma kad situacija to iziskuje. Ja, s druge strane, često volim potražiti raznolike izgovore poput uraslog nokta, prekasnog ručka, Ville Marie ili dojave da Zvone Boban više neće raditi Zvoninu Tortu, pa tko hoće zadnju šnitu, neka dođe za pola sata u Boban. Praktični među vama će sad pitati zašto se uopće tjeram, ako mi se baš toliko ne da? Eh, kako ni inače ne volim stvari koje su 'dobre za mene', razvila sam naviku ucjenjivati samu sebe, tako da nešto platim unaprijed, znajući da mi Žumberčanka u meni neće dati da upropastim investiciju. Ako sam platila, idem pa makar sjekire padale.Ok, nisam imala volje, a i bila sam umorna. Ali zašto sam, dovraga, morala jesti onaj kikiriki? Išlo je ovako - došla doma s posla, ručala oko 17.30 i to bez kruha (kao prava kozmo djevojka) i zacrtala si teretanu u 20.45. Oko 19 u dnevnu sobu dolazi čangrizava sestra studentica, otvara veliku vrećicu 'slanih praženih arašida', iskipa si krdo toga u posudicu i sjedne pred telkač.

˝Debeloguza, sve ćeš to pojesti?!˝ - upitam začuđeno.

˝Da˝ - odgovori ona, ˝imaš kaj protiv?˝

˝Nemam˝, rekoh ˝ali ne bih htjela biti tvoja koža˝.

Smatrala sam to vrlo duhovitom izjavom, pa sam ju dodatno popratila veselim smijehom, lupanjem po koljenu, gestom koja bi trebala prikazivati razvlačenje kože na njenoj guzici uslijed praženih arašida, te pojašnjenjem ˝...kužiš foru, ono, ne bih ti bila u koži, ne bih bila tvoja koža, ha, ha...˝. Otprilike petnaest minuta kasnije sam i sama prolazila pored njih, pomislivši ˝hm, pa kad ih je već ona otvorila, da čvaknem jedan...˝ To je, naravno završilo tako da sam pojela pune tri šake.

Kikiriki je inače jedna od onih namirnica kod kojih, kad počnem jesti, jednostavno više ne mogu stati, iako znam da će mi vrlo uskoro biti baš slabo.

Dakako da mi je u teretani bilo totalno škifo u želucu, i da mi se konstantno podrigivalo s okusom po praženih arašidih. Ljudi su vjerojatno mislili da imam neke super razrađene fore izvođenja trbušnjaka, napravim dva, pa zadržim u podignutom položaju, pa opet dva, pa zadržim, a ja sam se, u stvari, nakon svaka dva trbušnjaka morala pridići i podrignuti. So not kewl.Muzika je bila apsolutno očajno nepoticajna. Tko normalan u teretani pušta Noru Jones i Aliciu Keys?! Čak su i trokrilni bilderi pustili suzu na I keep on falling in and out of love with you. Što da vam pričam, ljudi su živnuli na YMCA, to govori koliko je bilo sati...Kao da to sve nije dovoljno, kosa mi je skočila u stav Mirno! kad sam već s vrata skužila da je teretana krcata. Krcatost sama po sebi i nije tragična, ako se radi o kulturnim ljudima koji cirkuliraju po spravama bez puno filozofije i suvišnih pokreta ili riječi. Jučer to nije bio slučaj, jer je većina vježbača spadala u skupinu običnog domaćeg muškog tinejdžera, konkretnije, muškarca u dobi od 15 do 18, a koji se odlikuje slijedećim karakteristikama:DAKLE...

...sumasumarum, samo luđak bi očekivao energizaciju od vježbanja uz ljubavne naricaljke, probavne smetnje i gomile graktavih balavaca koji ti mogu svaki čas stati na glavu dok si na podu, ili te nokautirati utegom nesigurno pozicioniranim u drhtavoj ručici. Došavši rekapitulacijom do srži problema lošeg raspoloženja, mogu se u miru razveseliti kikirikijem.