Jeka tisine
nedjelja, 20.01.2019.
Pustiti
Vjerojatno najveća promjena koju sam ikad učinila je to da sam naučila pustiti.
Godinama sam se grčevito držala. Nekih ljudi, nekih ideja, nekih mjesta.
Odbijala ići dalje. Možda me bilo strah novog, nepoznatog.
I kad je postalo neizdrživo, ostajala sam. U mraku i strahu. Sama.
Bilo me strah da ako napravim taj jedan drugi korak, raspast ću se.
Neću više znati put. Neću više znati tko sam. Neću više imati dom.
Ipak se jesam raspala. I zaboravila put i dom. I zaboravila tko sam.
Trebale su mi godine da naučim. Voljeti ne znači grčevito držati.
Pronaći se ne znači strogo držati se puta. Dom je nešto što se gradi.
I naučila sam. Naučila sam pustiti. Neka mjesta, neki ljudi i neke ideje,
Nisu ono što te određuje. Mogu biti dio tvoje priče. Nekad mogu značiti sve.
Ali to ne znači da se put neće mijenjati. Da priča neće dobiti novo poglavlje.
Da ljubav znači i dati mjesta i slobode. Tko želi ostati, ostat će.
Tko želi voljeti, voljet će. Neobične staze vodile su me od tog prvog koraka.
I sad sam tu. Nekad me i dalje strah. Ali znam da je i to dio puta. Pustiti.
subota, 19.01.2019.
Status update 6
Nova lica na staroj školi. Stara lica na staroj školi.
Dobila sam i neke svoje bivše razrede.
Koliko su samo odrasli u ove dvije godine!
Gledam ih kako se razvijaju u divne mlade ljude.
Zapravo sam brzo uhvatila ritam.
Znam točno što i kako. Kao da nisam otišla.
Znam da trebam biti tu u ovom trenutku.
U miru sam sama sa sobom.
Sad znam da je odluka bila prava,
Koliko god bila teška za donošenje.
Neobično je to kako se stvari slože.
Puštam se toku. Učim. Jačam se.
Volim. Volim više nego ikad prije.
Naučila sam ne rasipati ljubav.
Dati je samo pravim osobama.
Puštam se toku. Učim. Jačam se.
subota, 12.01.2019.
Lica na putu
Neki ljudi su tu da ostanu.
Kroz mojih nekoliko života, mijenjala sam jako puno stvari.
Mijenjala sam sebe u sitne detalje.
Umirala i obnavljala se. Stalno.
Prolazila kroz svijetla i tamna razdoblja.
Skupljala zrake sunca, uvlačila se u mrak.
Ali oni su ostali... Uvijek tu.
Moja konstanta, moja snaga bila je u njima.
Neki ljudi nisu tu da ostanu.
Lica iz pojedinih epizoda.
Neke ću zaboraviti, neke neću.
U određenom razdoblju dijelili smo trenutke.
S nekima duge godine na putu.
Ali nekad odabereš drugi smjer,
Nekad sam put vodi na drugo mjesto.
Možda je i trebalo biti tako.
Duboko sam zahvalna na jednima i drugima.
Bogatstvo duše koje su mi dali,
Meni je neprocjenjivo. Gradili su me,
Gotovo u mjeri kojoj sam gradila sebe.
Nekad je jako teško nekog zadržati,
a ponekad teže nekog pustiti.
Nekad samo otkucaj srca daleko,
Nekad živote daleko, ipak, dio ove priče.
petak, 11.01.2019.
11.1.2019.
Prošlo je vremena od zadnjeg zapisa. Bavila sam se sređivanjem života. Nije sređen.
Ali barem opet vidim potencijal, nešto divno što tek počinje.
Morala sam stati. Moram priznati da su zadnji sati u bivšoj školi ostavili traga.
Kad sam otišla nisam bila tužna. Bila sam emocionalno iscrpljena.
Možeš li u određenom trenutku dati previše?
Znam da se čini sebičnim tražiti nešto nazad.
Ali tražim. Želim vidjeti pomak. Razvoj. Nešto.
Neki novi korak. Neku novu nijansu. Neki novi ton.
Budući da nisam to vidjela, zatvorila sam se na nekoliko dana.
Smišljala što dalje. Kuda krenuti. Što učiniti.
Skupljala sebe i skupljala snage. A onda su se stvari počele otvarati.
Smisao sam prvo našla u ljubavi. Uvijek će biti moj prvi razlog.
Ljubavi prema voljenom. Prema ljudima bez kojih bi moj život bio prazan.
I shvatila sam da nije bitno što radim. Sve dok to što radim, radim iz ljubavi.
Nekoliko dana nakon toga, dobila sam poziv. Priliku.
Mogu početi ispočetka na jednom starom mjestu.
I tako sam odlučila krenuti svojim putem. Ponovo.
Jedna od posebnih prekretnica. Posebna iz jednog razloga.
Ona u kojoj mogu drukčije, ali bez da uništim sebe u procesu.
Počinjem iznova, da. Ali ostajem ja. I sve moje ljubavi.
| < | siječanj, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.