Ne shvaćam zašto neke stvari moraju biti toliko komplicirane da za sobom vuču samo tamu, strah, zlo, nevjericu, bol? Blago onome tko vjeruje (ili ima) savršen život. Zbilja je teško ići iz dana u dan, ne obazirući se na sve ono što te koči.
Uvidio sam zadnjih dana da je pisanje ono što me istinki može opustiti, jer papir je jedini koji nikad ne odaje tajne, a blog je mjesto mojih grijeha, mojih mobli, mojih ne tako čestih molitvi, te mjesto gdje moja duša počiva.

Ne želim više pisati općenito, želim postati opsjednut činjenicama, pisanjem uširoko, detaljnom razradom svake teme!
Dosta mi je općenitosti i slojevitosti u životu! Dosta mi je brojnih sranja koja mi se događaju! Ali neću odustati, jer to nije moj način. Možda ponekad bježim od odgovornosti, ali se znam suočiti sa problemom (ne baš uvijek, već sam rekao). Kakvi ste vi?

Postoje li anđeli? Ako postoje, da li im je suđeno da budu čuvari dobrim ljudima pa i zgubidanima, klošarima, gubitnicima, ovisnicima? Zasigurno postoje, jer brojni su članci i knjige napisane i inspirirane su anđelima. Pa makar oni bili anđeli bez krila.
Dobit će ih ako nas uspiju usmjeriti na pravi put, ako to već ne uspiju svi oni koji nas okružuju, trudeći se dokazati nam što je najbolje i najsigurnije za nas.

Ispričavam se ako je post nejasan, ali probajte čitati između redaka, možda vam sve bude jasnije!