Ne mogu virovat. Jutros je Omax bija kod mene, da malo popričamo, zapalija je duvan i sve to super sve pet. Ja se vratin doma iza škole i onda me zove mater sa sela gori i počne mi nešto govorit. Il bolje da rečen, uključila se u život, moju svakodnevicu, ispitivajući me o raznim stvarima što je uzrokovalo nelagodu kod mene. Čudno je to, da sa materon pričaš o prijateljima, pogotovo kad znaš da to ne radiš skoro pa nikad. Upozoravala me kakav je život prolazila dok je imala problema sa starijin braton, i onda je u meni probuđen ovaj osjećaj, osjećaj kad se gadiš sam sebi zbog djela. Sad mi je ža šta subotama pijen, žao mi je svakog upaljenog cigareta - jer sve to radim zapravo ne razmišljajući o posljedicama. Nebrojeno puta me upozorila na oprez tokom večerašnjeg razgovora, nebrojeno puta, istaknuvši da pazim u kakvo društvo upadam, za čim posežem ja i prijatelji kad smo tužni, tj. u depresiji. Govorio sam joj da se ne treba brinut, da sam oprezan, a u sebi sam čuo glas koji plače, žali zbog svega. Ne želim niti razmišljat što bi se dogodilo da sazna, jer svima se čini bezazleno što neko puši, al sad, kad me je ovaj razgovor s materon potaka na razmišljanje, želim vratiti vrijeme i ispraviti neke stvari. Ali potrudit ću se radi sebe neke stvari više ne činiti. I radi sebe, i radi matere, i radi svih oko sebe, pa makar me to činilo pojedincem, tj. jedinim koji se ističe u ekipi. Ne bi sebi nikad oprostija da materi prouzročin patnju koju je proživljala sve one godine grizući se zbog brata moga starijeg, koji joj je priuštija tolike neprospavane noći, tolike patnje, toliku bol. Ono šta san joj posebno naglasija bila je rečenica: "Ja i Kristijan (Omax) smo spremni dat ruku u vatru jedan za drugoga!" - na to je odgovorila da joj je to drago čuti, te mi je ponovno natuknula da budem na oprezu u društvu, po pitanju sredstava za opuštanje (duvani, alkohol, droga). I šta sad činit, moliti Boga da ovi poroci (istina bog, samo ponekad) ostanu tajna, i nastojati ne ponoviti više to NIKAD. Jebenti, kako se glupo osjećan, ne mogu van to opisat nikako, najradije bi iša vikat negdi, da se smirin iako nisam puno napet, ali me peče savjest. Moram obećat sam sebi, to ču i učinit, da je kraj zabavi opasnog tipa. Hvala svima na razumijevanju. Vaš
