Što je to zapravo?
Pa da započnem s definicijom.
„U pučkom vjerovanju i ezoteriji, duh je avet, sablast, utvara, prikaza preminulog; natprirodno biće koje na čovjeka i njegovu okolinu može vršiti povoljan ili štetan utjecaj; demon; prekogrobna ličnost koja se javlja u spiritističkim seansama.“
Jednostavnije rečeno, po mom mišljenju, duh je sablasni prikaz umrle osobe.
Mnogo ljudi na svijetu tvrdi da su vidjeli duha, bili u njegovoj prisutnosti, ili ih je pak, duh napao. Na pitanje postoje li duhovi nije lako odgovoriti negativno. Zašto? Zato što postoje mnoga svjedočanstva, slike, video materijali i drugi razni dokazi koji upućuju na suprotno.
Zašto postoje duhovi?
Neki tvrde da su duhovi preminule duše koje zbog nekog razloga nisu prešle na drugi svijet, pa su odlučile gnjaviti i plašiti ljude.
S druge strane, znanstvenici nam objašnjavaju da su duhovi samo u našoj mašti, te da mozak funkcionira na čudan način, zbog čega vidimo određene prozirne figure.
Treći pak smatraju da duhovi nemaju gdje otići, pa ostanu na zemlji.
Pitanje je, što je točno?
Nitko ne zna točan odgovor na ovo pitanje, stoga će točno biti ono u što vjerujete.
Koji je stav Crkve prema duhovima?
Crkva je neodlučna.
Jedan dio smatra da duhovi ne postoje, jer se poslije smrti odlazi u raj, pakao ili čistilište.
Drugi dio tvrdi da se duhovi mogu prikazivati ljudima, ako su u čistilištu, jer nas tako mole za pomoć.
Treći dio govori da nam se nikad ne javljaju dobri duhovi, jer su dobri duhovi anđeli, te da nas opsjedaju zli duhovi, iliti demoni.
Svjedočanstva:
- „Kad je moja mama bila cura, umro joj je djed za kojeg je bila jako vezana. Ponekad joj je znao dolaziti u san, ali su roditelji mislili da je luda kad bi to govorila.
Jednu noć joj je u snu on došao i opekao ju je cigaretom po licu. Rekao joj je: „Kad se probudiš, imati ćeš dokaz da si me vidjela.
Ujutro je na licu imala ožiljak od čika.“
- „Nisam vjerovala u duhove nikad prije nekoliko dana. Bila sam kod prijateljice prespavati, i bilo je još par ljudi tu jer je bio tulum. Uglavnom, usred noći dok su svi okolo još skakutali, ja sam izašla iz wc-a i vidjela da se ulazna vrata sama od sebe otvaraju. Pomislila sam da je propuh i zatvorila sam i zaključala vrata.
Ujutro ja to ispričam prijateljici i ona meni kaže da su vrata bila zaključana prije toga, ali da se ne brinem jer u njenom stanu ima duhova. Ona je na to navikla. Stari vlasnik stana je njezinim roditeljima prije kupovine rekao da je njegova supruga tu umrla i da se od tada zna događati svakakvih neobjašnjivih stvari. I tako dok smo mi ujutro sjedile na balkonu, ja čujem neko šuškanje. a ono se otvorio prozor i roleta na prozoru je isto bila dignuta, a znam da je prije toga bilo mračno u stanu i da je roleta bila spuštena, dakle nije to samo propuh, a prozor smo jasno obje vidjele da se otvara. Ja sam se strasno uplašila, a moja prijateljica je na to odmahnula rukom. Njoj je kao svejedno jer se s tim susreće svaki dan, već par godina. Kad sam pogledala dalje niz hodnik, ladica je bila otvorena. Kako god glupo možda zvučalo, istina je. Moja prijateljica je uzela jednu svijeću i stavila je na stol. Zatvorile smo sve prozore, vrata i sve ostalo u toj prostoriji tako da nigdje nema propuha i upalile svijeću. Zadržale smo dah i svijeća se okretala u krug i titrala. Prijateljica je samo potvrdno klimnula glavom; „Da, tu je.“ Ja sam ostala pomalo zatečena i nisam znala što misliti. Ako netko ovo smatra samo pustim naklapanjem i izmišljanjem, samo dajte, ali ja, koja sam bila tamo, od tada vjerujem u duhove.“
