Capt. Jednostavna

Prošle godine, vjerujem kao i mnogima od vas, stigne mi na kućnu adresu pristupnica za slavnu GO Card. Kažu revolving, dug otplaćuješ dinamikom koja ti odgovara (uz lihvarske kamate naravno), ako transkaciju napraviš unutar ne znam mjesec dana možeš dobiti pretplatu na neki časopis po izboru ili dobiti neku knjigu, CD ne znam već što.
Sa Mastercardom nikad nisam operirala pa sam nekako iz znatiželje i radi neke sigurnosti odlučila uzeti i taj GO Crad.
Pošaljem ispunjenu pristupnicu, kartica za par dana dođe i svi sretni.
Ja naravno počnem trošiti, tj. zbog nepredviđenih okolnosti desio mi se i jedan već trošak i tako odlučim to staviti na GO Card iako sam svjesna da su kamate sve samo ne dobre i da ću čak i malo više plaćati.
Napomena: trošak većeg iznosa nije bio kredit.
Slijedom toga napravila sam si nekakav vlastiti plan otplate tog troška, naravno sa ciljem da ga kroz mali broj mjeseci svedem na nulu, kamate se slažu, ali šta ću, tu sam nemoćna.
Prije kojih tjedan dva došao frend do mene, on isto ima GO Card, sjedimo navečer kod mene doma i nešto pričamo i zvoni meni telefon. Ja se javim ono Zagrebačka banka. Mislim se šta sad reklamiraju i to još u doba kad čovjek završi s poslom i želi se malo navečer odmoriti.
U glavnom bankovna službenica me zove da zašto nisam otplatila dug po GO Card kartici i da ako ga do tog i tog datuma ne podmirim da će mi banka u tom slučaju zaplijeniti karticu.
Ja slušam i nije mi jasno, pa svugdje su napominjali da je to REVOLVING KARTICA. Mislim se možda je ta žena nova na radnom mjestu pa se još uhodava, ja joj kažem da se tu radi o revolving kartici, a ne o normalnoj kreditnoj kartici kad dug moraš platiti do točno određenog dana i da oni u principu s mojim kamatama na preostali dug poprilično i zarađuju kad čovjek malo bolje promisli.
Ona se ne da krstit, uporno ona meni da ja to moram platiti. Frend sjedi do mene i kaže mi da ju pitam gdje je završila ona pretplata na časopis i knjige što smo tražili i ja i on po dobivanju kartice, kao 6 mjeseci besplatno. Pitam ja ženu i za to, a ona preneraženo: "Pa kako nemate? Pa kako to niste dobili? Pa evo ja uredno primam Cosmopolitan i evo ga tu kod mene na stolu"
Ja ono ?????????????????
Objasnim joj da mi ni to nisu dostavili iako sam to mogla besplatno dobiti na 6 mjeseci ako ostvarim prvu transakciju unutar mjesec dana i da sam ih čak nakon 3 mjeseca što su prošla zvala u vezi toga, a oni su mi rekli da nazovem za kojih mjesec dana.
Nije stvar u časopisu nego u principu.
U glavnom, rekla ja toj očito vrlo sposobnoj službenici da kad mi Franjo Luković osobno pošalje dopis potpisan njegovim osobnim potpisom u kojem će mi do u tančine objasniti što je to revolving kartica, a što obična kreditna, debitna kartica, da ću eventualno onda razmisliti o plaćanju mog preostalog duga po GO Crad revolving kartici, a za to vrijeme neka slobodno dođe netko iz ZABE i neka me strpaju u Remetinec.
Priča gotova.
Ali nije tu stala.
Od kad imam GO Crad uredno spremam sve njihove obavijesti koje dobivam na kućnu adresu i sve moje račune koje plaćam sa GO.
I obećala sam si da ću taj dug po GO što prije otplatiti I TAJ DAN KAD JA OTPLATIM DO KRAJA TAJ DUG TAJ ČAS JA IDEM U MOJU POSLOVNICU ZABE I IZ TIH STOPA ZAUVIJEK ZATVARAM GO CARD KARTICU.
Kad otplaćujem GO obično ga otplaćujem preko e-zaba, i tako otvorim prošli tjedan elektronskom bankarstvo, provjerim GO, kad tamo 1.000,00 kuna VIŠE TROŠKA NA MOM GO - u!!!!!!!!!!!
Gledam i nije mi jasno! Nakon one besmislene epizode sa bankovnom službenicom nijedan više trošak nisam stavila na GO i samo ostavila ono što moram otplatiti, a sve ostalo sam plaćala na sve moguće ostale načine.
Pogledam u svoju dokumentaciju i obavijesti od GO i nigdje ja nemam nikakav okrugli trošak od 1.000,00 kn da sam napravila i složila na GO. Samo ona preostala glavnica za otplatiti.
Kako od posla nisam stigla u banku, gledam ja taj dug par dana na mom GO - u i kažem uzet ću jedan dan sve dokumente od GO -a i otići ravno u ZABU po objašnjenje. Uzmem ujutro od doma sve papire, prije odlaska u ZABU hoću isprintat stanje sa GO - a sa e-zabe, a kad tamo 1.000,00 kn viška troška na mom GO - u više nema !!!!!!!!!!!!!!!!!
Ovim postom želim svima preporučiti da prvo i prvo, po svim svojim karticama detaljno vode evidenciju svih računa i plaćanja.
Druga preporuka je naravno apsolutno i ni u kom slučaju ne uzimajte GO CARD karticu Zagrebačke banke jer mislim da su oni svojim ponašanjem i svojom uslugom jako daleko od neke poslovnosti, a još dalje od nekog slogana "Mi smo ovdje za vas".
GO CARD nikad i nikako!
Što se mene tiče.
A jedino što se na kraju pitam je koliko su mi kamata obračunali na neotplaćenih nepostojećih 1.000,00 kn troška.

Već duže vrijeme želim pisati o (ne)poticajnim okolinama, ali nikako da nađem vremena i živaca sjesti i uobličiti tekst, a da nije prožet mojim račvastim jezikom i da ima kakva takva obilježja normalnosti.
Kad čitam knjige o samopomoći koje mnogi u zadnje vrijeme nazivaju i američkom trash književnošću, u svim knjigama te vrste uvijek primjećujem jednu stavku koja se provlači kroz sve njih.
A to je "biti okružen sa pozitivnim i poticajnim ljudima".
Sad želim upitati sve vas koji čitate ovaj moj blog, nadam se da to nisu samo muški koliko primjećujem, i koga vraga vi muški stalno visite na mom blogu, koliko su vaše osobne okoline poticajne, odnosno pozitivne?
S kakvim ste ljudima okruženi na poslu, u svom domu, kad se nalazite sa prijateljima?
Jesu li pretežno negativni, realni, optimistični, utemeljeno pozitivni?
Da li ljude iz svoje okoline, a s kojima ste često u kontaktu, možete razvrstati?
Da li uopće primjećujete u koju skupinu ljudi spadaju, neovisno da li se radi i o vašem najbolje prijatelju koji je poprilično nesavršeni karakter?
S obzirom da sam započela ovu temu mogu dati svoj primjer za početak, nadam se ne i kraj, jer bilo bi mi vrlo zanimljivo kad bi ste dali barem neku opasku na ovo.
Ljudi iz moje okoline s kojima sam okružena u većem dijelu vremena su pretežno negativni moram na žalost priznati.
Jedan dio njih je vođen isključivo interesom, što je s jedne strane i razumljivo jer se svatko mora brinuti za sebe, s druge strane ti njihovi interesi u većem dijelu apsolutno isključuju druge ljude, njihove prostore, htijenja i želje, odnosno ti interesi su prožeti jednim teškim nedostatkom svake humanosti što na kraju ima za posljedicu ostvarenje individualnih interesa bazirano na
gaženju tuđih leševa.
Drugi dio njih zadržao je humanost u sebi, to i dalje održava, ali što se tiče borbe za bolji život ta sintagma u njihovom rječniku ne postoje. Umjesto toga postoje riječi poput letargija, inertnost, gotovanstvo i slični epiteti.
Utemeljeno pozitivnih sa nekim planom akcije, bilo kakvim, na žalost u mojoj okolini nema.
Iz tog razloga počela sam se s vremenom sve manje družit s mnogim ljudima s kojima sam se inače družila. Iako su to doista ljudi sa dušom i srcem, shvatila sam da se u životu samo vrte u krug, da si nisu voljni sami pomoći u nekim stvarima i sve više sam osjećala da i ja propadam s njima i da me samo koče u mom napredovanju kroz moj život. U bilo koje doba života ja ću ih uvijek naći na tom istom mjestu.
Često sam radila grešku i očekivala da ću naći te naveliko spominjane poticajne ljude i okružit se s takvim ljudima, no uvijek sam nailazila samo na "gore" od sebe, dok jednog dana nisam shvatila da ja moram biti inicijator promjena i oni koji će me pratiti su dobro došli, oni koji ne žele ostaju po strani.
Kad gledamo američke emisije i filmove uvijek tu i tamo možemo vidjeti neke njihove grupe samopomoći kako se sastaju, recimo one kao literarne grupe kod nekog u kući gdje se raspravlja o nekoj pročitanoj knjizi. Pročitala sam dosta zanimljivih knjiga kako si unaprijediti život, što financijski što duhovno ili zdravstveno, i da sad hoću stvoriti kao nekakav čitalački kružok, odnosno skupiti na jednom mjestu svoje prijatelje i s njima pokušati nešto organizirati, sprovesti u djelo, ja to ne mogu. Ne iz razloga što nisam za to sposobna, nego iz razloga što na samo moje spominjanje i oduševljenje pročitanim knjigama kod njih se nije pokazala ni mala trunčica zainteresiranosti "A što je to?" Prevladava jedna apsolutna letargija. I samo to.
Kad ovo pišem ne podrazumjevam pohađanje raznoraznih tečajeva gdje se može raspravljati o unaprjeđenju života, ovdje isključivo govorim o pokretanju malih mikrookolina oko svakog od nas, znači bez odlaska na tečajeve, bez interesnih druženja, kad se građani, ljudi, prijatelji nađu, žele nešto prodiskutirati i onda možda nešto pokrenuti, ili otići na zajedno na neke tečajeve, događanja, zbivanja, druženja koji im mogu činiti dobro u životu.
Dakle, u kakvoj mikrookolini vi živite?