mladakucanica
evo ovako izgleda veza mene i mog dragog :)
Baby seems we never ever agree
You like the movies
And I like T.V.
I take things serious
And you take 'em light
I go to bed early
And I party all night
Our friends are sayin'
We ain't gonna last
Cuz I move slowly
And baby I'm fast
I like it quiet
And I love to shout
But when we get together
It just all works out
[Chorus:]
I take--2 steps forward
I take--2 steps back
We come together
Cuz opposites attract
And you know--it ain't fiction
Just a natural fact
We come together
Cuz opposites attract
Who'd a thought we could be lovers
She makes the bed
And he steals the covers
She likes it neat
And he makes a mess
I take it easy
Baby I get obsessed
She's got the money
And he's always broke
I don't like cigarettes
And I like to smoke
Things in common
Just ain't a one
But when we get together
We have nothin' but fun
I take--2 steps forward
I take--2 steps back
We come together
Cuz opposites attract
And you know--it ain't fiction
Just a natural fact
We come together
Cuz opposites attract
[Repeat Chorus]
Baby ain't it somethin'
How we lasted this long
You and me
Provin' everyone wrong
Don't think we'll ever
Get our differences patched
Don't really matter
Cuz we're perfectly matched
[Repeat Chorus Twice]
[Sung in the "ShutUp & Dance" version and in the "Opposites Attract" Music Video]
Nothing in common but this trust
I'm like a minus, she's like a plus
One going up, one coming down
But we seem to land on common ground
When things go wrong we make corrections
To keep things moving in the right direction
Try to fight it but I'm telling you Jack
Its true- this- Opposites Attract
dragi i ja zivimo skupa
vec nekoliko godina. u medjuvremenu on je dobio posao koji, naravno, nije ovdje. e sad, sve bi bilo ok da sam ja u svom gradu gdje znam konobare i mogu i sama sjest na kavu, gdje imam rodbine, prijatelja... naravno da je zivot stari kuckin sin (samo citiram) i napravio je tako da smo u novom, nepoznatom gradu poceli stvarati zivot i sad sam ja u njemu sama! blago receno tesko mi je. inace sam osoba koja ne treba ljude, bar ne puno ljudi. nisam jako drustvena. ali ipak prijatelje trebam. i sve je tesko. sreca je ta pa radim i bar sam upoznala nekoliko ljudi svojih godina na poslu, mogu s njima na kave i tako to. no zivot mi se cini nekako isprazan. mozda bi mi tako bilo da sam u svom gradu. znam neke koji se i u svom gradu osjecaju kao totalno stranci jer su izbivali 5 godina tijekom studija i grad se mijenjao, ljudi su se mijenjali. ne znam koje je rjesenje, trebam li ja poceti zivjeti dosadni zivot unutar 4 zida ili traziti neke zanimacije kojima bih si ispunila dan. ljubimca sam si mislila uzeti, no nisam u svom stanu pa to bas i nije pametno. a i zbog posal puno izbivam iz stana. upisat cu se na neki aerobik, uclanit u nekakvu organizaciju, moram nesto. 
vratili se s godisnjeg...
bilo je slatko ali kratko. ne smeta. sretna sam sto smo uopce mogli ici. bila sam ljuta i tuzna jer ''svi idu'' na more, a mi opet ne. uspjeli smo nesto iskemijati da si ipak more priustimo. troskovi su bili svedeni na minimum, sto se tice akomodacije, hrane i izlazaka. ukratko - svega. no ne marim. samo mi je bilo bitno da se ode i odmori. sad cu vam obrazloziti tko su to sve bili ti svi koji idu da zajednicki zakljucimo u kakvoj sam zabludi bila. M ce biti simbol za djevojku a D za decka (vecina mojih poznanika su parovi i tako su i isli na more)
M i D otisli na 10 dana kod rodbine (oboje rade no zive kod roditelja)
M i D otisli u privatan smjestaj (oboje rade no zive kod roditelja)
M otisla raditi na more - vise uzivala nego radila, super lagan posao (radi i zivi u svom stanu)
M otisla rodbini na more (radi i zivi sa roditeljima)
M i D otisli rodbini i prijateljima na 10 dana (oboje rade no zive kod roditelja)
M i D otisli u privatan smjestaj (oboje rade no zive kod roditelja)
M otisla u privatan smjestaj (ima stipendiju i zivi kod roditelja)
da ne davim dalje, izvucimo zakljucak. gotovo svi moji prijatelji zive kod roditelja i dobar dio njih je jos isao k rodbini. znaci, oni kad se vrate s mora ne moraju razmisljati hoce li imati za stanarinu i rezije, za hranu i ostale sitne troskove. a samim time sto su neki isli rodbini, nisu placali smjestaj nego su taj novac ili ustedjeli ili potrosili pa im je na moru bilo zabavnije. kako sam luda bila kad mi je na pameti bilo samo to da svi na more idu... more je skupo. no najgore je kad se vratis, a sve te tvoje obaveze cekaju da ih platis kao i svakog mjeseca do sada...
novac
novac je ono sto me razlikuje od svih mojih godisnjaka. posljednjih 5 godina, sav novac koji mi je prolazio kroz ruke, bio je zaradjen od tih istih ruku. zbog toga sam vrlo savjesna u njegovom trosenju. mogla bih zapravo jednostavnije reci da sam skrta. svaku kunu dva puta okrenem. to je upravo zato jer sam se sama oznojila da ju zaradim. nikada nisam imala toliko da bi moja garderoba izgledala savrseno, na odjecu sam trosila minimalno. odjeca je, dakako, uza sve druge vazne, zivotne troskove, bila gotovo posljednja na redu. vec mi je postala navika razmisljati kako novac rasporediti, od placanja stana, rezija i hrane, do pogleda kako gotovo nista vise nije ostalo. i to ti je zivot. radis, mucis se i znojis, fakultetski si obrazovan, imas trajno zaposlenje, a opet hodas u odjeci koju si kupio na drugoj godini faksa (i ranije). sve mi se vise cini da se manje treba diviti madjionicarskim trikovima Davida Coperfilda a vise ljudima koji uspiju danas skrpati kraj s krajem...
kad dodje sezonsko ciscenje...
... ja se najradje zatvorim u ormar i ne izlazim dok ne prodje. mrzim!!!! spremati!!! zasto? mislim da je odgovor jednostavan i vrlo logican - pa koga bi privlacilo ciscenje i spremanje kad je to upravo ono sto radim svaki dan??? cak se cudim ljudima koji to vole. danas i jucer spremao je - dragi! zlato moje malo! u tim situacijama ocita je vladavina nasih horoskopskih znakova - on picajzla koja voli spremati (blago meni) a ja ne volim. jedino kad sam u pms-u. cak ni onda ne spremam jer to volim, nego zato sto me zivcira nered. nisam neuredna, no spremam bez nekog uzitka.
s druge strane, kuham rado. nije da sam ekspert, no volim i kuhati i papati. moje se kuhanje svodi na brza ali ipak zdrava jela. nije bas da kupujem gotova jela, no polugotova da. smtznuti grasak, spinat i mahune, jednostavne pripreme mesa (pecnje, pohanje), pohanje povrca (cvjetaca, tikvica, gljive), variva i tako. jela koja zahtjevaju dugu pripremu ne nadju mjesta u mojoj kuhinji, no budu s vremenom.
sta ti je zivot nas zena...
dok si mlada, ne saznas dovoljno toga, a onda odjednom s faksa uletis ravno u zivot! nemilosrdan! podrazumijeva se da sve moras znati. izvoli ti lijepo kuhati, cistiti, spremati, peglati i prati i za sve to imati volju. kad se pocnu planirat djeca, podrazumijeva se da ih zelis i s nestrpljenjem cekas, a kad se sjetis kakva je to odgovornost, mrak ti padne na oci i mogla bi vristati od muke. imas karijeru ali ju trebas zapostaviti ako su u pitanju kucanske obaveze ili bilo kakvi problemi koji leze na tvojoj grbaci. podrazumijeva se da ces sve obiteljske probleme samostalno i uspjesno rjesavati, mada nemas nikakvog iskustva. vecina mojih godisnjakinja s kojima se druzim zivi s roditeljima. ma mogla bih skoro reci da zive sve. je li im lakse? je. je li im ljepse? mozda. zavisi s kojeg se aspekta promatra zivot i sto je vazno da zenska glava u svojim srednjim dvadesetima sve ima u zivotu. znaju li sto je zivot zapravo? ma pojma nemaju. nisam najsretnija, al imam puno toga sto mnogi samo pozeljeti mogu. rano sam pocela biti kucanica, no samim time pocela sam biti odrasla osoba. intelektualno sazrijevam samim time sto se svaki dan borim s hrpicom svakidasnjih problema. neke naravno naguram pod tepih za kasnije, zbog nekih se problema prvo dobro nasekiram i naplacem, a onda mi se rjesenje pojavi samo od sebe, kao da mi je cijelo vrijeme visjelo pred nosom. ima dana kad volim svoj zivot, i dana kad mi je sini bezlican i jadan. sve je to tako kako i treba biti u zivotu. iz svake borbe izadji jaci i s jednim iskustvom vise. takodjer i s jednom spoznajom o sebi vise. covjek sam sebe upoznaje dok je ziv. pusa svim mladim kucanicama, pitam se prepoznajete li se u ovom mom trabunjanju, ili ste prezaposlene brigama da i upalile komp i promasle ovaj moj mli blog prvijenac...
