mladakucanica
dragi i ja zivimo skupa
vec nekoliko godina. u medjuvremenu on je dobio posao koji, naravno, nije ovdje. e sad, sve bi bilo ok da sam ja u svom gradu gdje znam konobare i mogu i sama sjest na kavu, gdje imam rodbine, prijatelja... naravno da je zivot stari kuckin sin (samo citiram) i napravio je tako da smo u novom, nepoznatom gradu poceli stvarati zivot i sad sam ja u njemu sama! blago receno tesko mi je. inace sam osoba koja ne treba ljude, bar ne puno ljudi. nisam jako drustvena. ali ipak prijatelje trebam. i sve je tesko. sreca je ta pa radim i bar sam upoznala nekoliko ljudi svojih godina na poslu, mogu s njima na kave i tako to. no zivot mi se cini nekako isprazan. mozda bi mi tako bilo da sam u svom gradu. znam neke koji se i u svom gradu osjecaju kao totalno stranci jer su izbivali 5 godina tijekom studija i grad se mijenjao, ljudi su se mijenjali. ne znam koje je rjesenje, trebam li ja poceti zivjeti dosadni zivot unutar 4 zida ili traziti neke zanimacije kojima bih si ispunila dan. ljubimca sam si mislila uzeti, no nisam u svom stanu pa to bas i nije pametno. a i zbog posal puno izbivam iz stana. upisat cu se na neki aerobik, uclanit u nekakvu organizaciju, moram nesto. 
