subota, 31.03.2007.

DA ILI NE, pitanje je sad.....

Ev ovak.... Ni me dugo tu bilo, jer jednostavno rećeno neam vremena za jest a di još za švrljanje po kompu, al ev došla......mam mi je već rekla da se vijam sama sa sobom što god to znaćilo....Ovak prije neg što uopće poćmem moram obavit par stvari, pa ovak:
HEPI BRZDEJ SANDRI 15
HEPI BRZDEJ FIĆI 14
HEPI BRZDEJ KILETU 14
HEPI BRIZDEJ SISTERICI 10
i mislim da je to sve..., ak sam nekog zaboravila sry
Et svima njima želim da žive tolko kolko su već proživjeli i da žive a ne proživljavaju...
Ev malo o novostima kod mene, pomirila se ja s jednim frendom s kojim nisam prićala 8 mj.....Bio on meni nekad drag, al sad ja više ni sama neznam, jer mislim da sam se ja previše promjenila.... Heh...., I tak da ni sama više nisam sigurna dal je to dobro ili ne, dali da pokušam da budemo dobri ko prije ili ne, ili još bolje dali bi bilo bolje da se nismo pomirili....A najgore je što ja mislim da smo se mi pomirili jer svi vrše pritisak na nas, heh, la jbg, šta je tu je.. Sam ima tu još problema jer meni užasno na živce idu neke stvari kod nega kao što je njegov smisao za humor i uvijek mene sprda, a ja se spuštam na njegov nivo,ma sve u svemu ZBUNJENA sam.. I tka da ja još razmišljam o nekim stvarima koje tu nesmijem objavit bi ja mogla bit ded ako to neko sazna, i tak..... I ja sad razmišljam o nećem..Neznam šta da odlućim pa et da ili ne pitanje je sad a ja mislim da ću ja ić na eci peci pec, jbg, i da ljudi DON´T WORRY BE HAPPY, moj svajet i mene muče brige, al ja se nebrinem heh, previše sam bezosjećajna postala( ŽIVOT JE KRIV), i previše se odvajam i na neki naćin povlaćim u sebe, la što je najgore bolje mi je tak nego okružena prijateljim,a hehehe, i sretna sam što mi se napokon ŽIVO JEBE ZA SVE, sry ak sam nekog uvrjedila....I pozz jednom meni dragom dečku

petak, 23.03.2007.

LEAVE ME ALONE, please.....

Svaćaš li da te molim to, da već ponizujem svoj preveliki ponos....A, ti...Ti i dalje si oružje koje ubija moj ponos, mene.Neželim da me vidiš kako plaćem, neželim da me vidiš kad padnem.....Neželim da mi budeš rame za plakanje jer ja mogu sama.JA nisam čovjek........... Neželim ni biti, neželim se pretvorit u nj, toga me strah......Znam da se gubim, al teško se suočit s činjenicom, jer znam da ću onda morat poćet vjerovat u to.,,,,,,,,,,, a ja..JA sam osoba koja nevjeruje u bolje sutra a nada mu se..Molim te ........LEAVE ME ALONE.SAMA sam rođena, SAMA sam živjela i živjet ću, SAMA ću umrijeti, zapam ti to.Nisam čovjek prema tome neću dati jednu minutu sreće, za godine bola, NEĆU, shvati to i LEAVE ME ALONE, please.........

srijeda, 21.03.2007.

Godine idu i lome nas.........

Eh, evo skoro pa je i sve gotovo.....Još par dana, par sati prosjedenih u toj školi, u toj klupi, okružena nostalgijom i uspomenama( koje kod ostalih ljudi predstavljaju bol), sjedim i razmišljam dali će mi to sve uopće nedostajati...Ti isti pogledi, ti isti osmjesi, glasovi......Hoću li žaliti ili ne......................Možda sad ovako govorim, a možda promjenim mišljenje.Al mislim da mi više nije mjesto u tom razredu, među tim ljudima, da je vrijeme da odrtastem, pođem na put bez povratka.I misim da sam jedna od rijetkih koja tako misli, koja jedva čeka da pođe, da otiđe.Dosadila mi nostalgija, ubila me rutina..............JA sam cura od događaja....I do nikog mi u tom razredu nikad nije bilo stalo ni ti će mi biti stalo, prisječat ću ih se s osmjehom, al nikad neću pomislit, da mi je još jednom biti osnovna, nikad..........Nije mi mjesto tamo, ja ustvari ni neznam gdje pripadam , jer bez jebem ti bi mogla otići u nepoznato i dići ruke od svih...Da mi je promjeniti idintet, počet iz početka, biti netko drugi, a ne JA, jer je glupo kad sve znaš, kad ti je malo tog uzbudljivo, i nepredvidljivo.Ali činjenica je godine idu i lome nas...........................Bilo to od nostalgije, rutine,puta bez povratka, neostvarena sna, neispunite želje, ali tako jeeeeeeeeeeeeee. lome nas.................Jer nismo ni svjesni kako brzo trošimo već potrošeo vrijeme, kako brzo naša staza, postaje sve manja, kako brzo brzi vlak usporava i gubi vagone, kako nas brzo ubijaju uspomene..KAKO BRZO ĆEMO SE UBITI VLASTITIM ŽIVOTOM....
POČINITELJ:JA
ORUŽJE: MOJ ŽIVOT
ŽRTVA: NESTVARNA STVARNOST TJ. ILUZIJA
DOKAZI: NEMA IH
- TO JE SAVRŠENO UBOJSTVOOOOOOOOOO
tolko od mene

nedjelja, 18.03.2007.

Ev malo mojih sastava pa komentirajte...........

SANJALA SAM ZLATNE SNOVE JER NIŠTA NISAM ZNALA O ŽIVOTU

Sanjala sam zlatne snove jer nisam ništa znala čitam ovaj naslov ili je to možda činjenica koja potvrđuje ono što sam ja nekad bila... Jedno malo biće koje je sanjalo zlatne snove jer se nije htjelo ili se je bojalo suočiti s istinom. Istinom koja je boljela....Sada kao da gledam sebe kao da živim dva života, sadašnjost tj. već budućnost i prošlost.Gledam kroz prozor i točno vidim sebe...A, vračajući se vidim slike, ali samo djelove slika, kao kad motate vrpcu, ili kad vam cijeli život prođe u minuti.Vidim biće onakomalo i nevino,čupavo i iskreno nasmijano, koje želi neku bedastu igračku nije važno što je, samo da je plastično..Biće ćiji su snovi bili zlatni i bili ostvarivi jer onda nisam znala da sitnice najviše usrećuju, jer nisam bila okružena ili možda jesam a to nisam znala ˝prljavim˝svijetom.Ono malo biće koje je učilo da je život primanje i davanje, igranje i smijanje, sada je samo shvačalo da je to bila kamuflaža.Kamuflaža koju sam si sam napravila tj izgradila , pomoć svojih roditelja, koji su me štitili od istine, a ja sam nakraju ostala samo malo biće koje se razočaralo i shvatilo da ako želi opstat se mora boriti.Kao da sam najedanput iz nekog dječijeg crtića dospjela u neku dramu,kao da sam samo lik koji je kako je došao i otišao,kao kad nešto napišete i onda to izbrišete,a poslje mislite da to nikad i nije postojalo.A, sada nakon svega se pitam dali je to jer ništa nisam znala o životu, jer sam možda živjela u snovima , a život proživljavala. Ne, to je moj odgovor. Znala sam puno o životu kojeg sam onda živjela. Životu gdje se nisam morala brinut i mogla sanjat,a da mi te snove niko neukrade.Ne, nisam živjela u snovima,a proživljavala život jer da jesam sad nebih sanjala jer bih se bojala da neućinim tu navodnu pogrešku;počmem živjet u snovima.Mogu samo reći da sam puno znala o životu kojeg sam onda živjela, jer da nisam znala vjerojatno nebih opstala...........Danas, još uvijek to malo biće živi u meni, ikao je to biće koje je živjelo život o kojem ja ništa neznam, lai dio je mene i lijepo se malo vratit na uspomene i sjetiti se zlatnih snova, jer danas ti moji snovi nisu više zlatni jer nisam u zabludi da će se ostvariti već ih sanjam da pobjegnem od ove surove stvarnosti. i mogu reći: sanjala sam tj ono malo biće je sanjalo zlatne snove da pripremi mene na život koji dolazi, ma koji to bio.........






LJUBAVNO PISMO

Dragi moj...
Vani je kišoviti i pusto, sve oko mene izgleda tako osamljeno, kao što sam ja bez tebe..Sve je nekako isto a drugačije, nekako tmurno i neopisivo pusto, pitam se ili možda zaključujem da kad bi se ti pojavio ,bar na tren, kao nekad prije dali bi sve procvalo, dali bi sunce zasjalo, dali bi ja opet bila ona tvoja, dali bi postojali MI. A ne kao sada ti i ja, dva različita puta koja vode k istom mjestu, dva propala umjetnika koja nisu uspjela stvoriti savršenu sliku ljubavi.Onima koji su počeli govoiti:˝Ljubav je ono što boli!!!˝A, ja....Ja se još uvijek nadam da ću te sresti, bar na tren, onako u prolazu, da ti ukradem pogled, samo tome se nadam....Jer se pitam dali me se više uopće sjećaš tj. nas.Mene koja je vjerovala u sliku ljubavi koju si ti stvorio, ali onda nisam znala da gledam srcem, a ne očima.Srce vidi samo što želi...Pitam se dali sam ti ja bila samo jedna trenutna prolaznost u životu ili možda vječna, dali mi sanjaš noćima, dali u drugima tražiš mene...Onu jedinu koja se osječala tvojom ili onime što si nekada bio, previše si se promjenio..Noćima strahujem da sam možda prošla pored tebe, a da to nisam ni znala i onda ostanem zbunjena..Jesi li ti ona osoba koju sam ja poznavala ili si samo bio dobar glumac, ili možda sad glumiš..Ali kako bilo, da bilo..Boli me to što mi postaješ samo uspomena i poželim vratiti vrijeme i još malo uživati u zabludi, u kojoj sam onda živjela.Biti glavna glumica tvoga filma, biti razlog tvoga života, nota tvoje pjesme, dio tebe...Jesmo li mi krivi št je sve ovako završilo ili je to nesuđena sudbina, ali zar nismo Mi bili jači odsvega i od sudbine, zar nismo Mi bili tvorci svoje srće...Zašto ti to uopće govorim kad je ionako kasno, ali mi je drago što sam bar nekad bila mali dio tvoga života.Koji će ti kad tad počet nedostajat ako nisi glumio osobu koju sam ja poznavala.........I za kraj samo ti želim reći: ˝MOŽDA SAM TI JA SAMO PROŠLOST, ALI NA PROŠLOSTI SE TEMELJI BUDUĆNOST, ZNAČI GDJE GOD DA KRENEŠ JA ĆU TE PRATIT KAO SJENA...˝Možda ovo kažem jer želim da se kaješ zbog sveg učinjenog i neučinjenog, da se barem na tren osječaš kao ja sve ovo vrijeme, ili se jednostavno tješim jer se nikad neću pomirit s time da više nisi moj, ad te druga ima....Ali mislim da sam ti spremna reći ZBOGOM i krenuti dalje....Biti tvorac svoje sreće, graditi svoju budućnost.Na lijepoj uspomeni...........

TVOJA BIVŠA

SAd komentiraj te, pozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz

Don´t cry baby.........

Tišina....Pusto,tmurno,jadno,neopisivo svio.....Je su li to svi podpojmovi tišine!?Za neke možda........Stojimo ja i on, dva propla umjetnika, dva izgubljena putnika.I šutimo.Samo se ćuje tišina.........A on ni riječi da kaže, ni da me pogleda da mogu reć da se kaje, da mu je žao..............A ja....Ja onda polako padam u rupu bez kraja,a on ni da se osvrne...Ja poćimam plakat ,razaram tišinu.I pitam se dali je vrjedan toga, dali ćuje moj jecaj, dali zna da me boli, da padam, da mi treba ruka da se podignem...al ne.Tvrdoglavo stoji i šuti..........šutnja ubija.......Al onda iz nekog meni nepoznatog razloga ćujem ili mi se pričinjava......Njegov glas koji krade rijeći pjesme i govori DON´T CRY BABY I STILL LOVE YOU...A ja sa tisuču emocija, radim neočekivano, sam sebe iznenađujem.I shvaćam previše me je ponizio, povrjedio,smanjio i drsko odgovaram: Sam si dobio što si tražio, mene si ponizio, nas ubio i sad da pređem preko svega, a ti nisi u stanju reći mi oprosti, već kradeš tuđe rijeći, e pa ja nisam tako jeftina, ja više vrjedim......A sada stojim, sama, doslovce.I kajem se jer ta budala mi nedostaje i pitam se jeli stvarno kraj ili je to moja noćna mora, jesam li ga stvarno izgubila ili ima još nade, jesam li ostala bez još jednog vagona!?A najgore je to što umirem polako,mukotrpno, pateći se, ali ne dostojanstveno.......



ONOGA DANA KAD SI OTIŠAO NISAM NIŠTA ZNALA.....MOŽDA ME TADA BOLJELO SRCE, MOŽDA JE OD TOG DANA U MOJ ŽIVOT DOŠLA TAMA?! NI SAMA NE SHVAĆAM ZAŠTO BAŠ TI, ZAŠTO SI ME OSTAVIO KADA SAM BILA NAJSLABIJA?! MOŽDA DA BIH ŽIVOT LAKŠE PODNJELA?! ONOGA DANA NISAM NIŠTA SHVAČALA, ALI SADA MI SVAKE NOĆI DOLAZE SUZE NA OČI...... ZAŠTO SI ME OSTAVIO?! DA Li ZNAŠ DA PATIM?! DA LI JE I TEBI ŽAO?! PITANJA POSTAVLJAM ALI ODGOVORA NEMA.....SADA SHVAČAM SAMA SAM...
-misla sam da ćeš se vratit, ali........Samo sam mislila, a nisam ništa znala.....

subota, 17.03.2007.

A JBG........

Ev mene da se javim, ja jučer napisala veliki post, a mpoj komp sj.. pa se zaledio, popizdila sam.... Mislim da ću danas stavit malo slikica, i napokon sam nagovorila mamu da premjesti komp iz moje sobe i et.. Tak da sam sad kod Akija u sobi, hehe.. Oni sad svi idu u grad, a meni je jadnoj dosadnoHehEt sad će mi doć Saky pa ćemo smišljat šta ću obuć za krizmu.. To će bit nešta 7 u 1, a to znaći; elegantno, profinjeno, slatko, jednostavno, lijepo, posebno, i drugaćije... Je sam ga , složila, hahah, ajd ostavljajete mi komentare......

srijeda, 14.03.2007.

Ev me opet...

EE pips promjenila sam dizajn, jeeeeeeeee ; ))))))))))))))))))).. Et sad vam gibam jer ima ljudi koji mi opet nešt seru, KIZZZZZZZZZZE da i mislim da sam se zaljubila, u j... padat će meteori na Zemlju.. TO nije dobro.....heh, LN......, Jel vam se lajka??, hahhahah, to da mi post bude duži......

utorak, 13.03.2007.

Heh...

ja zbilja danas nisam dobre volje, sve živo me živcira.....I mislim da ovo nikad nisam rekla i da prvi put to kažem: da neznam kak da se izvućem iz svojih problema,,,,,,,,,,al uskoro ću saznati. i da već noćima nespavam jer su mi stavili glupu lampu kod prozora, ko AL BANDI... I tak neda mi se pisat, i pliz ako ima neko pameta da mi pomogne oko dizajna, jer mi se povraća..........

nedjelja, 11.03.2007.

KO j... život........

Tu kod mene je sve sj.... Vrijeme je katastrofa, svi su u nekom k..., i nešto prigovaraju...Stvarno ih nekužim.. Zar nebi trebali bit sretni s onim što imamo, al kako je čovjek najpohlepnije biće..Ma neću se živcirat....Ionako ko ih j.., ko da mene ko šta pita.Bio blažen onaj ko je reko:I ZA TISUĆU GODINA ČOVJEK ĆE ISTO OVAKO UZDISATI : AH, TEŽAK JE ŽIVOT!!!- A U ISTI MAH, OVAKO ISTO KAO I SAD BOJAT ĆE SE I NEĆE HTJET UMRIJET....To je samo činjenica koja samo potvrđuje mišljenje obićnog smrtnika, obićnog čovjeka.. Koji je tolka kukavica i boji se suočiti s životom tj. smrću.al jbg, ja nisam među njima...jer istog trena kad bi mi netko ponudio ŽIVOT ili SMRT, ja bi izabrala ovo prvo, al ne zato što sam kao drugi... Već zato što sam borac i da mene nema svi invalidi tj obićni smrtnici koji me okružuju nebi uspjeli...Jer nisu sposobni sami sebe lagati a kamoli slagati, jer nisu sposobni ustati braniti svoje JA(kojeg vjerojatno onda ni nemaju), nisu sposobni biti tvorci svoje sreće, nisu sposobni borit se, nisu sposobni pronaći sebe,biti ono što jesu, biti OSOBE a ne LJUDI. Izabrala bi život i bila jedna od rjetkih koja se neboji suočit s njim, oći u oći, i borit se za opstanak, svoje mjesto, svoju povišnicu...I ostvarit svoj konaćni cilj: BAR JEDNOM NA TREN ĆUTI KAP SUZE .KOJA JE ISKRENO PROLIVENA ONU NOĆ KOJA JE ZNAĆILA POČETAK I KRAJ...

Zar je teško shvatit...

Ev mene, ja sam se mal naživcirala, ke me pojedini ljudi j.. u zdrav mozak.....nekužim žast me pojedine osobe smatraju klinkom ili balavicom, samo zato što imam 14 godina!?Zar su godine tolko važne, zar nije važno na kojem sam nivou(ajmo to tako reć)..Al ne čovjek ko čovjek prvo mora nekog osudit, zbog svojih glupih predrasuda, a neshvaća da time gubi sebe na pojmu OSOBA....A ja se pitam zar je tolko teško shvatit DA SAM JA JEDNA MEĐU MNOGIMA; A NE JEDNA OD MNOGIH...Što će reći da neznaći da samo ko svoji vršnjaci, jer i nisam. Da jesam vjerojatno to nebih znala ni napisat, a kamoli tvrdit....

subota, 10.03.2007.

ZA POČETAK.....

Evo odlučila i ja napravit blog tj. napokon sam uhvatila vremena da ga napravim iako tu ništa NE kužim, al nevr majnd....Malo sam previše napisala o sebi al nea veze, ko to j... Neznam šta da pišem u prvom postu osim što me zaj.. dizajn bloga i RUŽAN je, al šta se tu može........