Tu kod mene je sve sj.... Vrijeme je katastrofa, svi su u nekom k..., i nešto prigovaraju...Stvarno ih nekužim.. Zar nebi trebali bit sretni s onim što imamo, al kako je čovjek najpohlepnije biće..Ma neću se živcirat....Ionako ko ih j.., ko da mene ko šta pita.Bio blažen onaj ko je reko:I ZA TISUĆU GODINA ČOVJEK ĆE ISTO OVAKO UZDISATI : AH, TEŽAK JE ŽIVOT!!!- A U ISTI MAH, OVAKO ISTO KAO I SAD BOJAT ĆE SE I NEĆE HTJET UMRIJET....To je samo činjenica koja samo potvrđuje mišljenje obićnog smrtnika, obićnog čovjeka.. Koji je tolka kukavica i boji se suočiti s životom tj. smrću.al jbg, ja nisam među njima...jer istog trena kad bi mi netko ponudio ŽIVOT ili SMRT, ja bi izabrala ovo prvo, al ne zato što sam kao drugi... Već zato što sam borac i da mene nema svi invalidi tj obićni smrtnici koji me okružuju nebi uspjeli...Jer nisu sposobni sami sebe lagati a kamoli slagati, jer nisu sposobni ustati braniti svoje JA(kojeg vjerojatno onda ni nemaju), nisu sposobni biti tvorci svoje sreće, nisu sposobni borit se, nisu sposobni pronaći sebe,biti ono što jesu, biti OSOBE a ne LJUDI. Izabrala bi život i bila jedna od rjetkih koja se neboji suočit s njim, oći u oći, i borit se za opstanak, svoje mjesto, svoju povišnicu...I ostvarit svoj konaćni cilj: BAR JEDNOM NA TREN ĆUTI KAP SUZE .KOJA JE ISKRENO PROLIVENA ONU NOĆ KOJA JE ZNAĆILA POČETAK I KRAJ...
Post je objavljen 11.03.2007. u 15:50 sati.