Marketing
Ev malo mojih sastava pa komentirajte...........
SANJALA SAM ZLATNE SNOVE JER NIŠTA NISAM ZNALA O ŽIVOTU
Sanjala sam zlatne snove jer nisam ništa znala čitam ovaj naslov ili je to možda činjenica koja potvrđuje ono što sam ja nekad bila... Jedno malo biće koje je sanjalo zlatne snove jer se nije htjelo ili se je bojalo suočiti s istinom. Istinom koja je boljela....Sada kao da gledam sebe kao da živim dva života, sadašnjost tj. već budućnost i prošlost.Gledam kroz prozor i točno vidim sebe...A, vračajući se vidim slike, ali samo djelove slika, kao kad motate vrpcu, ili kad vam cijeli život prođe u minuti.Vidim biće onakomalo i nevino,čupavo i iskreno nasmijano, koje želi neku bedastu igračku nije važno što je, samo da je plastično..Biće ćiji su snovi bili zlatni i bili ostvarivi jer onda nisam znala da sitnice najviše usrećuju, jer nisam bila okružena ili možda jesam a to nisam znala ˝prljavim˝svijetom.Ono malo biće koje je učilo da je život primanje i davanje, igranje i smijanje, sada je samo shvačalo da je to bila kamuflaža.Kamuflaža koju sam si sam napravila tj izgradila , pomoć svojih roditelja, koji su me štitili od istine, a ja sam nakraju ostala samo malo biće koje se razočaralo i shvatilo da ako želi opstat se mora boriti.Kao da sam najedanput iz nekog dječijeg crtića dospjela u neku dramu,kao da sam samo lik koji je kako je došao i otišao,kao kad nešto napišete i onda to izbrišete,a poslje mislite da to nikad i nije postojalo.A, sada nakon svega se pitam dali je to jer ništa nisam znala o životu, jer sam možda živjela u snovima , a život proživljavala. Ne, to je moj odgovor. Znala sam puno o životu kojeg sam onda živjela. Životu gdje se nisam morala brinut i mogla sanjat,a da mi te snove niko neukrade.Ne, nisam živjela u snovima,a proživljavala život jer da jesam sad nebih sanjala jer bih se bojala da neućinim tu navodnu pogrešku;počmem živjet u snovima.Mogu samo reći da sam puno znala o životu kojeg sam onda živjela, jer da nisam znala vjerojatno nebih opstala...........Danas, još uvijek to malo biće živi u meni, ikao je to biće koje je živjelo život o kojem ja ništa neznam, lai dio je mene i lijepo se malo vratit na uspomene i sjetiti se zlatnih snova, jer danas ti moji snovi nisu više zlatni jer nisam u zabludi da će se ostvariti već ih sanjam da pobjegnem od ove surove stvarnosti. i mogu reći: sanjala sam tj ono malo biće je sanjalo zlatne snove da pripremi mene na život koji dolazi, ma koji to bio.........
LJUBAVNO PISMO
Dragi moj...
Vani je kišoviti i pusto, sve oko mene izgleda tako osamljeno, kao što sam ja bez tebe..Sve je nekako isto a drugačije, nekako tmurno i neopisivo pusto, pitam se ili možda zaključujem da kad bi se ti pojavio ,bar na tren, kao nekad prije dali bi sve procvalo, dali bi sunce zasjalo, dali bi ja opet bila ona tvoja, dali bi postojali MI. A ne kao sada ti i ja, dva različita puta koja vode k istom mjestu, dva propala umjetnika koja nisu uspjela stvoriti savršenu sliku ljubavi.Onima koji su počeli govoiti:˝Ljubav je ono što boli!!!˝A, ja....Ja se još uvijek nadam da ću te sresti, bar na tren, onako u prolazu, da ti ukradem pogled, samo tome se nadam....Jer se pitam dali me se više uopće sjećaš tj. nas.Mene koja je vjerovala u sliku ljubavi koju si ti stvorio, ali onda nisam znala da gledam srcem, a ne očima.Srce vidi samo što želi...Pitam se dali sam ti ja bila samo jedna trenutna prolaznost u životu ili možda vječna, dali mi sanjaš noćima, dali u drugima tražiš mene...Onu jedinu koja se osječala tvojom ili onime što si nekada bio, previše si se promjenio..Noćima strahujem da sam možda prošla pored tebe, a da to nisam ni znala i onda ostanem zbunjena..Jesi li ti ona osoba koju sam ja poznavala ili si samo bio dobar glumac, ili možda sad glumiš..Ali kako bilo, da bilo..Boli me to što mi postaješ samo uspomena i poželim vratiti vrijeme i još malo uživati u zabludi, u kojoj sam onda živjela.Biti glavna glumica tvoga filma, biti razlog tvoga života, nota tvoje pjesme, dio tebe...Jesmo li mi krivi št je sve ovako završilo ili je to nesuđena sudbina, ali zar nismo Mi bili jači odsvega i od sudbine, zar nismo Mi bili tvorci svoje srće...Zašto ti to uopće govorim kad je ionako kasno, ali mi je drago što sam bar nekad bila mali dio tvoga života.Koji će ti kad tad počet nedostajat ako nisi glumio osobu koju sam ja poznavala.........I za kraj samo ti želim reći: ˝MOŽDA SAM TI JA SAMO PROŠLOST, ALI NA PROŠLOSTI SE TEMELJI BUDUĆNOST, ZNAČI GDJE GOD DA KRENEŠ JA ĆU TE PRATIT KAO SJENA...˝Možda ovo kažem jer želim da se kaješ zbog sveg učinjenog i neučinjenog, da se barem na tren osječaš kao ja sve ovo vrijeme, ili se jednostavno tješim jer se nikad neću pomirit s time da više nisi moj, ad te druga ima....Ali mislim da sam ti spremna reći ZBOGOM i krenuti dalje....Biti tvorac svoje sreće, graditi svoju budućnost.Na lijepoj uspomeni...........
TVOJA BIVŠA
SAd komentiraj te, pozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
Post je objavljen 18.03.2007. u 21:12 sati.