|
U ponedjeljak bijah nešto tužna, pa si kupih knjigu.
Jučer također bijah tužna, pa si kupih još jednu knjigu.
Danas si kupih dvije knjige.
Sva sreća što knjige koštaju 10 kuna (rasprodaja, jej ), inače bih već bankrotirala. Takva sam: kada se ne osjećam baš dobro, kupim si knjigu da me razveseli. Samo, problem je u tome što mi to baš i ne pomaže zadnjih dana.
Ne mogu navesti točan razlog zašto se osjećam tako loše (možda je stvar u tome što nemam vremena za čitanje, ha, ha ).
Možda je stvar u ispitima, koji se bliže (iako za njih učim veće dijelove dana, svejedno se ne osjećam spremnom).
Ili je stvar u međuljudskim odnosima sa osobama kod kuće? Mislim, iako nisam u gradu, do mene nekako moraju doprijeti drame koje se tamo odvijaju. Iskreno, nemam sange za to. Možda mi jednostavno nije dovoljno stalo do tih osoba da se trudim? Ili me samo živcira činjenica da s njima uvijek moram vagati što ću kome reći, na koji način i slično. Također, od mene se očekuje i da stajem na nečiju stranu (stvarno ne znam kada su zadnji put sve osobe bile međusobno dobre). Nisam takav tip (ili sam samo lijena?).
A možda je stvar u odnosima s ljudima na faksu? Moram priznati, oko tih odnosa se stvarno trudim, ali neke osobe me jednostavno nastavljaju odbijati. Mislim, ne razumijem: do nedavno sam bila sasvim dobra, a sada, najednom, više ih nisam dostojna?
Možda je stvar u tome da se trenutno niti ne trudim oko slike sebe kao neke mirne i dobre osobe. Kad krenu predavanja, morat ću ponovno nosititu tu krinku (nažalost, zbog smijera, to je neophodno), ali sada stvarno nema potrebe za tim. A i ako me te osobe poznaju, kako to da ne znaju da sam ja ustvari ovakva?
Ne bih znala u čemu je točno stvar, no samo se nadam da će me ovo kvazidepresivno (joj, kako obožavam taj prefiksoid! ) stanje prestati „prati“ do ispita. Treba mi puna koncentracija!
 Oznake: knjige, odnosi
|
