jedansan
03.10.2010., nedjelja
Tvoje su rijeci kao mjeseceva prasina po meni rasuta... u meni zauvijek izgubljena... u svakoj pori upijena... okupana bojama sumraka... Tvoje su rijeci kao lijek sto lijeci... dusu zaboravljenu...umornu... na pucini zivota izgubljenu... Tvoje rijeci uspavane zelje u meni bude... znam,drugi im sude... al one...na krilima galeba u visine lete... neuhvatljive...daleke... kao podivljale rijeke sve pred sobom ruse... i odnose... snagom svojom beskrajno se ponose.... Pisem....tebi... dok svijeca na mom stolu trenutke mog zivota svojim sjajem boji... tvoje rijeci ...u meni s dahom vjecnosti spoji... Sjedim sama... usamljena dama.. dok mi kosa raskustrana... plava...na ramenu spava... usana drhtavih...ispucanih.. ociju suzama oblivenih... pisem...tebi...samo tebi..stih...po stih... |